Sveta Apronija od Toula
- Slavi se
- 15. srpnja
O svetoj Aproniji od Toula sačuvano je malo pouzdanih podataka, ali predaja njezin život pamti po jednostavnom i postojanom predanju Kristu. Njezinu svetost obilježava skroviti redovnički poziv, bez javne službe i velikih djela. Upravo oskudnost izvora poziva da se o njoj govori bez ukrašavanja nepoznatoga.
Apronija je poznata i pod imenom Evronie od Troyesa. Kasna je predaja povezuje sa svetim Aprusom, biskupom Toula, i naziva njegovom sestrom. Prema toj pripovijesti od njega je primila redovničku koprenu, a potom živjela kao redovnica. Izvori je ne nazivaju opaticom, pa joj tu službu ne treba pripisivati.
Ni mjesto ni vrijeme njezina rođenja nisu čvrsto potvrđeni. Jedna predaja smješta njezino podrijetlo u Tranquille kod Triera, dok se život najčešće povezuje s područjem Toula i Troyesa. Kronologija je osobito nesigurna: dio predaje smješta je u 6. stoljeće, a drugi navodi smrt oko 420. godine. Ta se dva podatka ne mogu uskladiti, osobito ako je doista bila sestra Aprusa, koji je umro 507. godine. Stoga je sigurnije ne pridavati joj određenu godinu života ili smrti.
Predaja se slaže da je umrla u samostanu u Troyesu te njezin dan smrti povezuje s 15. srpnja. Mnogo je čvršći kasniji trag njezina štovanja: godine 992. njezine su relikvije položene u Toulu za biskupa Gerarda. Taj prijenos pokazuje da je lokalna crkvena zajednica stoljećima nakon vremena u koje je smješten njezin život čuvala spomen na Aproniju.
Kasnija pobožnost zazivala ju je kao zaštitnicu žena u porođajnim bolima i drugim opasnostima. Ni taj se patronat ne može pretvoriti u detalj njezina životopisa koji izvori ne poznaju. On prije svjedoči o načinu na koji su joj se vjernici kroz stoljeća utjecali, povjeravajući njezinu zagovoru trenutke straha i ranjivosti.
Svetu Aproniju ne treba miješati s njezinim navodnim bratom, svetim Aprusom od Toula, biskupom čiji je spomendan 15. rujna. Nije ista osoba ni rimski mučenik Apronijan, unatoč sličnosti imena. Apronijin se spomendan slavi 15. srpnja.
Njezin nam skromno sačuvani lik ne dopušta cjelovit životopis, ali ipak nosi jasnu kršćansku pouku. Vjernost Bogu ne mora ostaviti mnoštvo povijesnih tragova da bi oblikovala zajednicu. Apronijin se spomen održao kroz redovničku predaju, čuvanje relikvija i molitvu ljudi koji su u opasnosti tražili zagovor žene posvećene Kristu.
