Sveta Apolinarija Egipatska
- Slavi se
- 4. siječnja
Predaja o svetoj Apolinariji Egipatskoj govori o ženi koja je radi nepodijeljena predanja Bogu izabrala pustinjsku skrovitost i odrekla se društvenoga položaja. Njezina priča pritom traži razborito čitanje: povijesna je jezgra vrlo slabo potvrđena, a životopis je sačuvan kao kasna hagiografska pripovijest. Njegova duhovna poruka može biti vrijedna i kada se pojedinosti ne prikazuju kao provjerena povijest.
Apolinarija, poznata i kao Apolinarija Sinkletika, smješta se u 5. stoljeće. Predaja je povezuje s Carigradom i uglednom obitelji. Neki kasni životopisi nazivaju je kćeri cara Antemija, dok je druga tumačenja povezuju s obitelji konzularnoga prefekta. Ni jedno od tih podrijetla nije moguće pouzdano potvrditi.
Prema istoj predaji, odbila je brak i željela živjeti poput egipatskih pustinjaka. Nakon hodočašća u Jeruzalem udaljila se od pratnje, odjenula monašku odjeću i otišla u egipatsku pustinju. Ondje je navodno živjela među muškim monasima pod imenom Dorotej, skrivajući da je žena. Životopis njezino povlačenje opisuje kao čuvanje poziva u okolnostima u kojima žena nije mogla jednostavno pristupiti istoj zajednici pustinjaka.
Najrazrađeniji dio pripovijesti povezuje Apolinariju s Makarijem Aleksandrijskim i ozdravljenjem njezine sestre. Nakon optužbe da je kao monah Dorotej osramotila sestru, Apolinarija se, prema legendi, pred roditeljima otkrila kao njihova kći, razjasnila optužbu i vratila se u pustinju. Njezini su subraća navodno tek nakon smrti doznali da je bila žena. Takav motiv susreće se i u životopisima drugih pustinjskih žena te je jedan od razloga zbog kojih se Apolinarijina pripovijest smatra književno oblikovanom, a ne pouzdanim izvještajem očevica.
Neizvjesnost životopisa proteže se i na njezinu smrt: navode se 420. i 470. godina, bez čvrste potvrde. Sigurnije je stoga reći tek da je predaja smješta u kasnu antiku. Njezino je ime bilo prisutno u martirologijskoj predaji, a spomendan joj se na Zapadu veže uz 4. siječnja; istočne je Crkve spominju 5. siječnja.
Apolinariju Egipatsku ne treba poistovjetiti sa svetom Sinkletikom Aleksandrijskom, znamenitom pustinjskom majkom čije su izreke sačuvane među izrekama pustinjskih otaca. Ne treba je miješati ni s muškim svecima slična imena, među kojima su Apolinarije Ravenski i Apolinarije iz Hierapolisa. Sličnosti među njihovim imenima ne dokazuju zajednički identitet.
U središtu Apolinarijine predaje ostaje čežnja za životom koji pripada Bogu bez zadrške. Crkveno sjećanje na nju nije poziv da se legenda zamijeni poviješću, nego da se u njezinoj skrovitosti prepozna ozbiljno pitanje: koliko je čovjek spreman napustiti povlastice i priznanje kako bi vjerno slijedio primljeni poziv?
