Sveta Anizija Solunska

Sveta Anizija Solunska bila je kršćanska djevica i mučenica koja je, prema predaji, živjela na prijelazu iz 3. u 4. stoljeće. Njezin se spomendan slavi 30. prosinca. Štovanje joj je drevno, ali pojedinosti života poznate su iz mnogo kasnijega hagiografskog izvora.

Predaja navodi da je rođena 284. u Solunu u imućnoj i pobožnoj obitelji. Rano je ostala bez roditelja i naslijedila veliko bogatstvo. Odlučila ga je podijeliti siromašnima, osloboditi robove te živjeti u molitvi, postu i skrbi za potrebite. Te pojedinosti prenosi životopis povezan sa Simeonom Metafrastom iz 10. stoljeća, gotovo sedam stoljeća nakon navodnih događaja.

Njezino se mučeništvo smješta u vrijeme Dioklecijanova progona, oko 304. Prema pripovijesti, Anizija je krenula prema kršćanskom bogoslužju kada ju je kod Kasandriotskih vrata zaustavio vojnik. Tražio je da sudjeluje u poganskoj žrtvi. Kada je odbila i ispovjedila Krista, probo ju je mačem.

Ta je scena postala središte njezine ikonografije: Anizija se prikazuje kao mlada žena s aureolom pred naoružanim vojnikom. Ipak, povijesna potvrda samoga događaja nije sačuvana. Hagiograf Alban Butler izričito je upozorio da priča nema čvrstu povijesnu podlogu. Zato se godina rođenja, mjesto susreta i točan način smrti mogu navoditi samo kao predaja.

Sigurnije je potvrđen njezin drevni kult. Anizija se časti u istočnim Crkvama i na Zapadu te je navedena u Rimskom martirologiju. Njezin lik pripada velikoj skupini ranokršćanskih djevica-mučenica čiji su životopisi oblikovani u kasnijim stoljećima, ali čije je štovanje ukorijenjeno u staroj crkvenoj predaji.

Sveta Anizija nije ista osoba kao sveta Agneza Rimska, premda sličnost imena i zajednički naslov djevice i mučenice mogu izazvati zabunu. Njezin je spomen vezan uz Solun i 30. prosinca. Poruka predaje ostaje jasna: bogatstvo je pretvorila u služenje, a vjernost Kristu nije zamijenila sigurnošću kada se našla pred prijetnjom.