Sveta Angela Merici

Sveta Angela Merici bila je talijanska franjevačka trećoredica, odgojiteljica i utemeljiteljica Družbe svete Uršule. Rođena je 21. ožujka 1474. kraj Desenzana del Garda, a umrla 27. siječnja 1540. u Bresci. U vremenu kada su djevojke imale malo mogućnosti za sustavno obrazovanje okupila je žene posvećene Bogu koje su vjeru živjele usred svijeta i brinule se za kršćanski odgoj mladih.

Angela je odrasla na obiteljskom imanju nedaleko od Gardskoga jezera u Lombardiji. U kući se njegovala vjera, a životopisi svetaca koje je slušala kao djevojčica snažno su oblikovali njezinu maštu i želje. Rano je doživjela teške gubitke. Ostala je bez roditelja, a zatim je iznenada umrla i njezina starija sestra Giana Maria. Angela se osobito mučila mišlju da sestra prije smrti nije primila posljednje sakramente. Prema predaji, utjehu je dobila u viđenju u kojem je sestru vidjela među svetima.

Nakon smrti roditelja Angela je sa sestrom, a prema drugim prikazima i s mlađim bratom, otišla živjeti stricu u Salò. Ondje je nastavila duhovno sazrijevati. Odlučila je ostati neudana i svoj život posvetiti Kristu. Pridružila se Trećemu redu svetoga Franje, laičkoj grani franjevačke obitelji, te je nosila jednostavnu odjeću trećoredica. Izvori se razilaze o njezinoj točnoj dobi pri tom koraku, ali se slažu da je franjevačka duhovnost obilježila čitav njezin život.

Kad je umro i stric, vratila se u Desenzano. Živjela je na obiteljskom imanju i postupno oko sebe okupljala djevojke koje je poučavala vjeri. Nije počela s velikom ustanovom ni unaprijed razrađenim planom. Uočila je potrebu u svojoj sredini i odgovorila onim što je mogla pružiti: osobnom poukom, blizinom i primjerom. Druge mlade žene slijedile su je i otvarale vlastite domove djevojkama iz susjedstva.

Angelin osjećaj poslanja povezivao se i s viđenjima. Predaja govori o ljestvama koje su se pružale prema nebu i mladim djevicama koje su njima uzlazile. U tome je prepoznala poziv da osnuje zajednicu žena posvećenih Bogu i odgoju. Ljestve su zato postale jedan od njezinih prepoznatljivih ikonografskih znakova.

Oko 1516. Angela je otišla u Bresciu, gdje je njezin rad dobio širi prostor. Bila je poznata po razboritosti, mirnom autoritetu i sposobnosti da pomogne ljudima u duhovnim i životnim teškoćama. Nije imala formalno teološko obrazovanje, ali su joj se obraćali pripadnici različitih društvenih slojeva. Poučavala je djecu, pomagala siromašnima i bolesnima te nastojala pomiriti ljude koji su živjeli u sukobu.

Godine 1524. krenula je na hodočašće u Svetu Zemlju. Prema predaji, na Kreti je iznenada izgubila vid. Nije odustala od puta, nego je sveta mjesta pohodila oslanjajući se na pratitelje. Na povratku se ponovno zaustavila na Kreti i, moleći pred raspelom, navodno progledala. Sljedeće je godine hodočastila u Rim u povodu Jubileja. Papa Klement VII. čuo je za njezin rad i ponudio joj da ostane u Rimu, no Angela se vratila u Bresciu jer je ondje prepoznavala svoje poslanje.

Presudan korak učinila je 25. studenoga 1535. U kući kraj crkve svete Afre okupila se s dvanaest žena i osnovala Družbu svete Uršule. Zajednicu je stavila pod zaštitu svete Uršule, mučenice koju se povezivalo s odvažnošću mladih kršćanki. Četiri godine poslije Družba je imala 28 članica, pa podatci o dvanaest i dvadeset osam žena ne opisuju isti trenutak njezina razvoja.

Prvotni oblik Družbe bio je novost. Članice nisu živjele zajedno u samostanu, nisu nosile jedinstven habit i nisu odmah polagale formalne redovničke zavjete. Ostajale su u svojim domovima, živjele čistoću, siromaštvo i poslušnost te služile u svojoj sredini. Angela je time ženama otvorila način posvećenoga života koji nije bio potpuno vezan uz samostanske zidove. Iz Družbe se poslije razvio Red svete Uršule, poznat po školama i odgoju djevojaka.

Angela je za zajednicu sastavila Pravilo, Savjete i Oporuke. Ti tekstovi pokazuju da joj nije bilo dovoljno urediti vanjski život nove zajednice. Željela je oblikovati način na koji će odgovorne žene gledati svoje sestre i djevojke koje su im povjerene. Tražila je jedinstvo, uzajamno poštovanje i prilagodbu stvarnim potrebama pojedine osobe. Odgoj nije shvaćala kao prisilu. Od voditeljica je tražila pažnju prema svakoj osobi, blagost, razboritost i ljubav. Smatrala je da se strogošću smije posegnuti samo kada je doista potrebna i da i tada mora služiti dobru povjerene osobe. Takav pristup, usmjeren na pojedinačnu djevojku i njezinu slobodu, daje njezinu odgojnom djelu trajnu vrijednost.

Dana 18. ožujka 1537. članice su je izabrale za „Majku i gospodaricu” Družbe. Angela je zajednicu vodila do smrti. Umrla je 27. siječnja 1540. u Bresci. Pokopana je u crkvi svete Afre, odjevena u habit franjevačke trećoredice. Pravilo Družbe papa Pavao III. odobrio je nekoliko godina poslije njezine smrti, a uršulinska se prisutnost zatim širila Europom i drugim kontinentima. U Hrvatskoj su uršulinke počele djelovati 1703. u Varaždinu te su ostavile dubok trag u školstvu i odgoju.

Papa Klement XIII. proglasio je Angelu blaženom 30. travnja 1768., a papa Pio VII. svetom 24. svibnja 1807. Njezin se spomendan danas slavi 27. siječnja, na dan smrti. U općem kalendaru nekoć se slavio 31. svibnja, zatim 1. lipnja, dok je 1969. vraćen na njezin rođendan za nebo.

Kasniji razvoj uršulinki nije u svemu bio jednak prvotnom obliku Družbe. Zajednice su postupno prihvaćale zajednički život i redovničko ustrojstvo te su svoje poslanje sve snažnije vezivale uz škole. Angelina početna zamisao prilagođavala se različitim zemljama i crkvenim prilikama, ali je središnja nakana ostala prepoznatljiva: posvećene žene trebaju služiti rastu drugih, osobito djevojaka.

Sveta Angela Merici prepoznala je da obnova društva počinje odgojem osobe. Nije djevojke promatrala kao skupinu koju treba ukalupiti, nego kao pojedince kojima treba pomoći da slobodno sazrijevaju u vjeri, znanju i odgovornosti. Njezina Družba izrasla je iz jednostavne pouke u domu, a njezina se baština nastavila u školama, zajednicama i odgojnom radu uršulinki diljem svijeta.