Sveta Anđela od Križa

Sveta Anđela od Križa rodila se kao María de los Ángeles Guerrero González 30. siječnja 1846. u Sevilli. Odrasla je u skromnoj i pobožnoj obitelji s četrnaestero djece, od kojih je samo šestero doživjelo odraslu dob. Otac Francisco radio je kao kuhar, a majka Josefa kao pralja i švelja u samostanu trinitaraca. Anđelino je školovanje bilo kratko, pa je već s dvanaest godina počela raditi u postolarskoj radionici kako bi pomogla obitelji.

Radionica nije bila samo mjesto naporna rada. Njezina nadglednica Antonia Maldonado okupljala je zaposlenice na molitvu i čitanje životopisa svetaca. Preko nje je šesnaestogodišnja Anđela upoznala svećenika Joséa Torresa y Padillu, koji joj je postao ispovjednik i duhovni voditelj. Uz njega je rasla njezina želja za posvećenim životom, ali put do redovništva nije bio jednostavan.

Godine 1865. pokušala je stupiti među bosonoge karmelićanke u Sevilli. Zbog slaba zdravlja nije bila primljena, jer se smatralo da ne može podnijeti težak rad laičke sestre. Torres ju je usmjerio prema služenju bolesnicima, osobito tijekom epidemije kolere. Tri godine poslije primile su je Kćeri kršćanske ljubavi. Sestre su je poslale i na oporavak u Valenciju, no zdravlje joj se nije dovoljno popravilo. Morala je napustiti novicijat i vratiti se obitelji i postolarskom poslu.

Taj neuspjeh nije ugasio njezin poziv. Vodila je duhovni dnevnik i postupno oblikovala zamisao zajednice koja bi živjela krajnje siromašno kako bi mogla biti blizu napuštenima. Župni izvor njezinu odluku povezuje s viđenjem Krista na križu 22. ožujka 1873.; taj detalj pripada njezinoj duhovnoj predaji. Sažetak njezina programa bio je jednostavan: biti siromašan sa siromahom kako bi ga se dovelo Kristu.

Anđela je 2. kolovoza 1875. napustila radionicu. Pridružile su joj se Josefa de la Peña, Juana María Castro i Juana Magadán. U skromnoj unajmljenoj sobi u seviljskoj Ulici San Luis organizirale su dnevnu i noćnu pomoć bolesnicima i ljudima bez ikoga tko bi se za njih brinuo. Počele su nositi redovničko odijelo, a María de los Ángeles uzela je ime majka Anđela od Križa.

Nova Družba sestara Križa dobila je crkveno odobrenje 5. travnja 1876. Anđela je bila njezina prva poglavarica. Sestre su živjele od milostinje i nastojale dijeliti uvjete najsiromašnijih, a istodobno im donositi hranu, lijekove, njegu i siguran smještaj. Zbog takve blizine potrebitima stanovnici Seville prozvali su Anđelu „Majkom siromaha”.

Zajednica se brzo širila. Već 1877. otvorena je kuća u Utreri, a zatim i u Ayamonteu. Iste je godine umro Torres, pa je duhovno vodstvo preuzeo José María Álvarez y Delgado. Anđela je pod njegovim vodstvom položila doživotne zavjete. Do kraja njezina života nastale su dvadeset i tri zajednice, ponajviše u zapadnoj Andaluziji i južnoj Ekstremaduri. Broj samostana pokazuje širinu djela, ali njegova je jezgra ostala osobna prisutnost uz bolesnika i siromaha.

Anđela je umrla prirodnom smrću u Sevilli 2. ožujka 1932., u dobi od osamdeset i šest godina. Pokopana je u matičnoj kući Družbe sestara Križa. Glas o njezinoj svetosti bio je povezan ponajprije s poniznim služenjem koje je oblikovalo život cijele zajednice.

Postupak za njezino proglašenje otvoren je 11. srpnja 1952. Papa Pavao VI. proglasio ju je časnom 12. veljače 1976. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 5. studenoga 1982. u Sevilli, a svetom 4. svibnja 2003. u Madridu. U povodu kanonizacije njezini su posmrtni ostatci privremeno preneseni u seviljsku katedralu, a zatim vraćeni u samostan.

Svetu Anđelu od Križa ne treba miješati sa svetom Anđelom Folinjskom, svetom Angelom Merici ili blaženom Anđelom Salawom. Njezin identitet određuju Sevilla, rodno ime Guerrero González i Družba sestara Križa. Put od postolarske radionice do utemeljiteljice nije je udaljio od svijeta siromašnih; upravo joj je omogućio da im organizira trajnu i dostojanstvenu pomoć. Spomendan svete Anđele od Križa slavi se 2. ožujka.