Sveta Anđela Folinjska
- Slavi se
- 4. siječnja
Sveta Anđela Folinjska nije krenula putem svetosti bez lutanja. Rođena je oko 1248. u imućnoj obitelji u Folignu, u talijanskoj Umbriji. Udala se i postala majka, a sama je poslije otvoreno govorila da su je u mladosti privlačili bogatstvo, ugled i svjetovni užitci. Upravo zbog tako snažna preokreta njezin je život postao svjedočanstvo da obraćenje ne briše prošlost, nego joj može dati nov smjer.
Oko četrdesete godine počela je ozbiljno preispitivati svoj život. Predaja taj trenutak povezuje s viđenjem svetoga Franje Asiškoga, dok njezini spisi naglašavaju bolno prepoznavanje vlastitih grijeha i povratak iskrenoj ispovijedi. Pod vodstvom franjevca koji je u rukopisima označen kao brat A., a često se naziva Arnaldom, postupno je uredila svoj duhovni život. Obraćenje za nju nije ostalo tek unutarnji osjećaj: počela se odricati imovine, služiti siromasima i njegovati bolesnike.
U kratkom razdoblju umrli su joj majka, muž i djeca. Izvori ne daju posve jednake pojedinosti ni redoslijed tih gubitaka, ali se slažu da je kao udovica mogla potpuno prihvatiti pokornički život. Oko 1291. pristupila je Trećemu redu svetoga Franje. Nije se zatvorila od svijeta, nego je molitvu povezala s neposrednom skrbi za ljude u potrebi. U Folignu je prosila za siromahe i pomagala u bolnici, a oko nje su se počeli okupljati muškarci i žene koji su tražili duhovno vodstvo.
Anđela je poslije osnovala zajednicu franjevačkih trećoredica. Zajedničkom su životu pridružile služenje bližnjima, ali nisu prihvatile strogu klauzuru jer su željele ostati dostupne bolesnima i siromašnima. Takav spoj razmatranja i djelatne ljubavi postao je jedno od najprepoznatljivijih obilježja njezina duhovnog puta. Krista kojega je promatrala u muci nastojala je prepoznati i u čovjeku kojemu je potrebna pomoć.
Njezino duhovno iskustvo sačuvano je u djelu koje se obično naziva Knjiga ili Knjiga viđenja i pouka. Prvi dio, Memoriale, donosi pripovijest o etapama njezina obraćenja i mističnoga života. Anđela je govorila na umbrijskom narječju, a brat A. njezine je riječi zapisivao na latinskom. Tekst je nastajao tijekom 1290-ih i prošao je provjeru franjevačkih teologa. Drugi dio sadrži trideset i šest pouka, zapise o njezinoj smrti i epilog. Razlike među rukopisima pokazuju da današnji oblik zbirke nije jednostavan prijepis jedne autorske knjige.
U središtu njezina nauka stoje molitva, siromaštvo, poniznost i razmatranje Kristove muke. Govorila je o nizu koraka kojima se čovjek čisti od grijeha i otvara Božjoj blizini. Njezini su opisi mističnih iskustava snažni i slikoviti, ali ih treba čitati kao osobno duhovno svjedočanstvo, a ne kao kroniku događaja provjerljivih izvana. Spisi su joj ipak priskrbili naslov Theologorum Magistra, odnosno „Učiteljica teologa”, jer su stoljećima utjecali na kršćansku mistiku i proučavanje duhovnoga života.
Anđela je posljednje godine provela okružena zajednicom učenika. Umrla je u Folignu početkom siječnja 1309., vjerojatno u noći s 3. na 4. siječnja. Njezini se posmrtni ostatci čuvaju u crkvi svetoga Franje u Folignu. Izvori različito opisuju priznanje njezina kulta: navode odobrenje pape Inocenta XII. 1693. i potvrdu povezanu s papom Klementom XI. 1701. Sigurno je da je papa Franjo 9. listopada 2013. njezino štovanje proširio na cijelu Crkvu ekvipolentnom kanonizacijom.
Stariji izvori zato je još nazivaju blaženom, no danas je njezin ispravan naslov sveta Anđela Folinjska. Ne treba je miješati sa svetom Anđelom od Križa, svetom Angelom Merici ni blaženim Angelusom iz Foligna. U njezinu životu ostaje upečatljiv put od samodostatnosti prema služenju: žena koja je nekoć tražila sigurnost u bogatstvu postala je siromašna sa siromasima i učiteljica molitve. Spomendan svete Anđele Folinjske slavi se 4. siječnja, dok se u dijelu američkoga kalendara pojavljuje 7. siječnja.
