Sveta Anatolija iz Thore
- Slavi se
- 10. srpnja
Sveta Anatolija iz Thore štuje se kao djevica i mučenica iz trećega stoljeća. Njezin je kult stariji od opširnoga životopisa koji je poslije nastao oko njezina imena. Najraniji tragovi pokazuju da je bila štovana zajedno sa svetom Viktorijom, a njihov se spomen čuvao u središnjoj Italiji. Pojedinosti o obitelji, zaručnicima, čudesima i smrti potječu iz kasne Passio iz šestoga ili sedmoga stoljeća.
Prema toj predaji Anatolija i Viktorija bile su sestre iz ugledne rimske obitelji. Obje su bile zaručene za mladiće koji nisu dijelili njihovu odluku da žive kao kršćanske djevice. Anatolija je navodno uvjerila Viktoriju da se ne odrekne zavjeta, pozivajući je da svoje bogatstvo razdijeli siromasima. Zaručnici su potom iskoristili carske propise protiv kršćana i predali ih vlastima.
Anatolija je odvedena u Thoru, mjesto koje se tradicionalno poistovjećuje s današnjim Sant'Anatolia di Borgorose u pokrajini Rieti. Ondje je prema legendi bila zatvorena i izložena pritiscima da se uda i prinese žrtvu rimskim bogovima. Odbila je odreći se vjere. Pripovijest zatim donosi čudesni susret sa zmijom koja je nije ozlijedila, nego je napala jednoga od stražara.
Stražar Audaks, potresen događajem, navodno je prihvatio kršćanstvo. Zbog toga se u kasnijoj tradiciji štuje zajedno s Anatolijom. Nakon daljnjih ispitivanja ona je ubijena mačem, a Audaks je podnio mučeništvo s njom. Godina 250. i povezivanje smrti s progonom cara Decija pripadaju toj predaji, a ne suvremenom zapisu.
Najstariji svjedoci kulta mnogo su sažetiji. Biskup Viktrik iz Rouena spominje Anatoliju u djelu O pohvali svetaca oko 396. godine. Anatolija i Viktorija nalaze se i u Jeronimovu martirologiju. U šestom su stoljeću obje prikazane među djevicama-mučenicama na mozaicima bazilike Sant'Apollinare Nuovo u Ravenni. Ti tragovi potvrđuju drevnost njihova štovanja, premda ne potvrđuju radnju kasnije legende.
Relikvije povezane s Anatolijom i Audaksom čuvane su u Subiacu, u bazilici svete Skolastike. Predaja o njezinu kultu prisutna je i u Esanatogliji, gdje se čuva relikvija ruke. Mjesta štovanja svjedoče o širenju njezina spomena srednjom Italijom.
Rimski martirologij navodi je 10. srpnja. U Subiacu i u kalendarskoj tradiciji povezanoj s kardinalom Baronijem pojavljuje se 9. srpnja, zajedno s Audaksom, dok je Viktorijin spomen premješten na 23. prosinca. Primarni spomendan svete Anatolije iz Thore ostaje 10. srpnja.
Anatoliju ne treba miješati s muškim svecima Anatolijem Laodicejskim i Anatolijem Carigradskim. Njezino ime, mjesto Thora, povezanost s Viktorijom i drevni kult djevica-mučenica određuju zaseban identitet. Povijesna građa ne dopušta potpun životopis, ali jasno pokazuje da je njezin spomen bio raširen već u kasnoj antici. Spomendan svete Anatolije iz Thore slavi se 10. srpnja.
