Sveta Anastazija Sirmijska (Stošija)
- Slavi se
- 25. prosinca
Sveta Anastazija Sirmijska, u hrvatskoj tradiciji poznata kao sveta Stošija, jedna je od najštovanijih mučenica kasne antike. Povijesno je pouzdana jezgra njezina spomena kratka: kršćanka imenom Anastazija podnijela je mučeništvo u Sirmiju, današnjoj Srijemskoj Mitrovici, za Dioklecijanova progona početkom četvrtoga stoljeća. Njezin se spomen od ranoga doba veže uz 25. prosinca, a ime joj je uneseno u Rimski kanon mise.
O njezinu rođenju i mladosti nema sigurnih podataka. Godina 281., koja se katkad pojavljuje u novijim pregledima, nije potvrđena ranim izvorima. Kasnija legenda opisuje je kao Rimljanku patricijskoga roda, kćer poganina Pretekstata i kršćanke Fauste. Prema toj pripovijesti majka ju je povjerila odgoju svetoga Krizogona, a obitelj ju je udala za poganina Publija. Ti detalji pripadaju životopisu sastavljenom stoljećima nakon njezine smrti.
Legenda Anastaziju prikazuje kao ženu koja je tajno pomagala zatočenim kršćanima. Posjećivala ih je, donosila hranu, liječila rane i koristila obiteljska sredstva kako bi ublažila njihove patnje. Nakon muževe smrti navodno je slobodnije putovala i pratila progonjene zajednice. Povezana je sa svetim Krizogonom, čije se mučeništvo smješta u Akvileju, a potom s kršćanima u Sirmiju.
U istočnoj tradiciji dobila je naslov Farmakolitrija, Osloboditeljica od otrova ili štetnih napitaka. Zbog toga se na ikonama prikazuje s križem mučenice i posudom u ruci. S vremenom su joj se u zagovor preporučivali bolesnici, osobito otrovani i ovisnici, te ljekarnici i liječnici. Taj ikonografski i pobožni sloj svjedoči o širini njezina kulta, ali ne daje pouzdane podatke o zanimanju ili stvarnom načinu služenja.
Izvori se ne slažu ni o načinu smrti. Jedna legenda tvrdi da je odvedena na otok Palmariju i pogubljena mačem. Hrvatska predaja češće govori da je u Sirmiju spaljena na lomači, a katkad dodaje da je tijelo bačeno u Savu. Nijedna od tih verzija nema suvremenu potvrdu. Sigurnije je zadržati da je Anastazija podnijela mučeništvo u Sirmiju oko 304., ne pretvarajući kasne opise u povijesno utvrđene činjenice.
Njezino je štovanje vrlo rano prešlo granice Sirmija. Ime joj se nalazi u Jeronimovu martirologiju, povezano sa Sirmijem i Carigradom. U Carigrad su njezine relikvije prenesene u petom stoljeću. U Rimu je s njom povezana drevna bazilika Sant'Anastasia na Palatinu. Budući da se njezin spomendan slavio na Božić, rimska je liturgija stoljećima čuvala njezin spomen u drugoj božićnoj misi.
Posebno mjesto sveta Stošija ima u Zadru. Prema predaji, biskup Donat donio je njezine relikvije iz Carigrada početkom devetoga stoljeća, u doba cara Nicefora. Pohranjene su u zadarskoj katedrali, koja nosi njezino ime. Prijenos se u Zadru slavi 15. siječnja, pa je taj datum postao snažan lokalni blagdan, dok opći rimski spomendan ostaje 25. prosinca. Sveta Stošija štuje se kao zaštitnica Zadra i Zadarske nadbiskupije.
Njezino ime u Rimskom kanonu smješta je među žene mučenice čiji je spomen oblikovao molitvu zapadne Crkve. Ne treba je miješati s Anastazijom Patricijom, egipatskom pustinjakinjom, ni s rimskom Anastazijom koja se štuje zajedno s Bazilisom. Anastaziju Sirmijsku određuju mjesto mučeništva, božićni spomendan, drevni rimski kult i snažna zadarska baština. Spomendan svete Anastazije Sirmijske slavi se 25. prosinca, a prijenos njezinih relikvija u Zadru 15. siječnja.
