Sveta Ana Proročica
- Slavi se
- 3. veljače
Sveta Ana Proročica pojavljuje se u samo nekoliko redaka Lukina evanđelja, ali njezin nastup dolazi u presudnom trenutku. Kada Marija i Josip donose dijete Isusa u jeruzalemski Hram, Ana ga prepoznaje kao ispunjenje nade svoga naroda. Pridružuje se starcu Šimunu u zahvaljivanju Bogu i o Djetetu govori svima koji očekuju otkupljenje Jeruzalema.
Evanđelist daje malo, ali jasnih podataka. Ana je bila kći Fanuelova iz plemena Ašerova. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a zatim je ostala udovica. Bila je vrlo stara i nije napuštala Hram, nego je danju i noću služila Bogu postom i molitvom. Naslov proročice ne označuje tek predviđanje budućnosti: ona u događaju koji drugi mogu previdjeti prepoznaje Božje djelovanje i javno ga tumači.
Grčki tekst Lukina izvještaja dopušta dva tumačenja njezine dobi. Može značiti da je Ana imala osamdeset i četiri godine, ali i da je toliko dugo živjela kao udovica, pa bi bila još starija. Zbog te dvosmislenosti nije moguće pouzdano izračunati godinu njezina rođenja ili smrti. Datumi oko 90. godine prije Krista i 4. godine poslije Krista, koji se pojavljuju u kasnijim životopisima, nisu biblijski podatci.
Kasnija predaja proširila je njezinu životnu priču. Prema njoj, Ana se udala vrlo mlada, u Hramu je poučavala djevojčice iz Davidova roda te pomagala Mariji od njezina prikazanja do zaruka s Josipom. Ti detalji mogu odražavati pobožnu želju da se povežu osobe iz Isusova djetinjstva, ali Evanđelje ih ne potvrđuje. Sigurna jezgra ostaje Anino dugo udovištvo, molitvena služba i svjedočanstvo pri Isusovu prikazanju.
Ana u Lukinu pripovijedanju predstavlja ljude koji dugo i strpljivo čekaju Božje obećanje. Njezina starost nije prikazana kao vrijeme beskorisnosti. Upravo ona, žena bez društvene moći i bez obitelji koja bi se spominjala, postaje javna glasnica nade. Post, molitva i vjernost pripremaju je da prepozna trenutak u kojem Bog dolazi među svoj narod.
Kršćanska je predaja od ranih vremena štuje kao sveticu Novoga zavjeta. U istočnom se kršćanstvu Ana i Šimun Bogoprimac spominju zajedno dan nakon Prikazanja Gospodinova. Lokalni izvori nisu jedinstveni u datumu: navode 3., 4. ili 21. veljače, a istočni kalendarski prijenos može se pojaviti i 16. veljače. Za ovaj je zapis kao glavni datum prihvaćen 3. veljače.
Svetu Anu Proročicu ne treba miješati sa svetom Anom Praroditeljicom, majkom Blažene Djevice Marije, koja ima zasebnu predaju i spomendan 26. srpnja. Proročicu određuju ime oca Fanuela, pripadnost plemenu Ašerovu i susret s Isusom u Hramu. Njezin kratak evanđeoski prizor ostavlja snažnu poruku: dug život molitve može se sažeti u jedan čas jasna prepoznavanja i hrabra svjedočenja. Spomendan svete Ane Proročice slavi se 3. veljače.
