Sveta Ana Marija Rivier
- Životni vijek
- 1768. – 1838.
- Slavi se
- 3. veljače
Sveta Ana Marija Rivier bila je francuska redovnica, odgojiteljica i utemeljiteljica Sestara Marijina Prikazanja. Rođena je 19. prosinca 1768. u Montpezat-sous-Bauzonu u pokrajini Ardèche kao treće od četvero djece Jeana Riviera i njegove supruge. Roditelji su je odmilja zvali Marinette.
Kada je imala šesnaest mjeseci, teško je ozlijedila kuk i gležanj. Nije mogla hodati pa se godinama kretala puzeći. Majka ju je vodila u mjesnu Kapelu pokornika, gdje je dugo molila pred prikazom Pietà. Dana 8. rujna 1774. uspjela je stati na noge i hodati uz pomoć štaka. Posljedice rahitisa ipak su ostale, a u odrasloj je dobi bila visoka tek oko 132 centimetra.
Tjelesna slabost zatvorila joj je vrata zajednice u koju je željela ući. Sestre Naše Gospe u Pradellesu odbile su je 1785. zbog lošega zdravlja. Ana Marija nije odustala od poziva, nego mu je pronašla drukčiji oblik. Već 1786. otvorila je školu u rodnome mjestu i posvetila se obrazovanju djece.
Francuska revolucija uskoro je ukinula redovničke zajednice i javno ispovijedanje vjere učinila opasnim. Ana Marija nastavila je poučavati Bibliju i vjeronauk. Kada nije bilo svećenika, okupljala je ljude na molitvu. Posebno je štovala svetoga Franju Ksaverskoga i svetoga Franju Regisa, misionare čija će odlučnost obilježiti i njezin način djelovanja.
Vlasti su 1794. zaplijenile školsku zgradu. Ana Marija i njezine suradnice preselile su se u Thueyts, gdje im je pomagao sulpicijanac otac Pontanier. U potkrovlju nove škole pet se žena 21. studenoga 1796. posvetilo Bogu. Taj se dan smatra početkom Sestara Marijina Prikazanja. Zajednica se obvezala poučavati, skrbiti za siročad i posjećivati obitelji u njihovim domovima.
Već sljedeće godine skupina je imala dvanaest članica, koje su 21. studenoga 1797. položile zavjete. Konkordat iz 1801. ponovno je omogućio javni vjerski život u Francuskoj, pa se družba brzo širila. Papa Pio VII. ohrabrio ju je 1805. na povratku u Rim, a Ana Marija i njezine prve družice 1807. obukle su redovničko odijelo.
Zbog rasta zajednice matična je kuća 1815. preseljena u Bourg-Saint-Andéol. Družba je 1830. dobila državno odobrenje, a papa Grgur XVI. dodijelio joj je dekret pohvale 6. svibnja 1836., još za života utemeljiteljice. Potpuno papinsko odobrenje stiglo je poslije, 1909.
Ana Marija nije obrazovanje shvaćala samo kao prenošenje znanja. Željela je doprijeti do siročadi i djece koja inače nisu imala pristup školi. Njezine su sestre zato spajale nastavu s posjetima obiteljima i praktičnom skrbi. Zajednica rođena u revolucionarnoj oskudici izrasla je upravo zato što je odgovarala na potrebe mjesta u kojima je djelovala.
Pred kraj života Ana Marija bolovala je od vodene bolesti. Umrla je 3. veljače 1838. Njezin je postupak za proglašenje blaženom započeo 1853., kada ju je papa Pio IX. nazvao „Ženom-apostolom”. Papa Lav XIII. proglasio ju je časnom 13. lipnja 1890., a papa Ivan Pavao II. blaženom 23. svibnja 1982.
Papa Franjo proglasio ju je svetom 15. svibnja 2022. Njezin se spomendan slavi 3. veljače, na dan smrti. Slika žene koju je vlastito tijelo ograničavalo, ali koja je osnivala škole i okupljala suradnice, ostala je u središtu njezine ostavštine. Nije dopustila da odbijanje ili politički progon odluče što može učiniti. Kad joj je jedan put bio zatvoren, otvorila je drugi za djecu i žene koje su s njom prihvatile isti poziv.
