Sveta Ana, majka Blažene Djevice Marije

Sveta Ana u kršćanskoj je predaji majka Blažene Djevice Marije, supruga svetoga Joakima i Isusova baka. Kanonska evanđelja ne navode njezino ime niti donose podatke o Marijinim roditeljima. Imena Ana i Joakim pojavljuju se u apokrifnom Protoevanđelju po Jakovu, nastalom oko sredine 2. stoljeća. Taj je spis snažno oblikovao pobožnost, liturgiju i umjetnost, premda nije dio Svetoga pisma.

Ime Ana potječe od hebrejskoga imena Hannah i povezuje se sa značenjem milosti ili naklonosti. Predaja o njoj nalikuje starozavjetnoj priči o Ani, Samuelovoj majci. Ana i Joakim dugo nisu imali djece, a neplodnost im je donosila bol i društveno poniženje. Oboje su se ustrajno molili. Anđeo im je zasebno navijestio da će dobiti dijete koje će imati posebno mjesto u Božjem planu.

Joakim se prema apokrifnoj pripovijesti nakon odbijanja njegova prinosa povukao među pastire, dok je Ana ostala kod kuće u žalosti. Kada su primili anđeosku vijest, susreli su se kod Zlatnih vrata u Jeruzalemu. Njihov zagrljaj postao je čestim motivom kršćanske umjetnosti i znakom radosti zbog Marijina začeća. Ova pripovijest pripada predaji, a ne provjerljivoj biografiji.

Ana je rodila Mariju i, prema obećanju, zajedno s Joakimom posvetila je Bogu. Predaja zatim opisuje kako su roditelji doveli djevojčicu u Hram. Taj je događaj temelj blagdana Prikazanja Blažene Djevice Marije. Kršćanska pobožnost u Ani zato vidi majku koja je primila dijete kao dar i odgojila ga za služenje Bogu.

Kasniji su tekstovi dodali mnoge pojedinosti: imena Aninih roditelja, navodne druge brakove i široko rodoslovlje „Svete rodbine”. Takve predaje nisu povijesno potvrđene. Posebno je u kasnom srednjem vijeku bila raširena tvrdnja da se Ana nakon Joakimove smrti još dvaput udala i rodila druge kćeri imena Marija. Crkveni pisci i povjesničari nisu tu predaju prihvatili kao sigurnu.

Štovanje svete Ane najprije se snažno razvilo na kršćanskom Istoku. Car Justinijan podigao je oko sredine 6. stoljeća u Carigradu crkvu u njezinu čast. Istočne Crkve Anu i Joakima nazivaju Bogopredcima jer su Marijini roditelji i Kristovi predci po tijelu. U njihovoj liturgiji više se blagdana veže uz Anu: njezino usnuće, zajednički spomen s Joakimom i začeće Presvete Bogorodice.

Na Zapadu se njezino štovanje širilo sporije. Rani likovni trag nalazi se u crkvi Santa Maria Antiqua u Rimu iz 8. stoljeća, a pobožnost je snažno porasla od 13. stoljeća. Apokrifne priče prenosile su se preko Pseudo-Matejeva evanđelja i srednjovjekovne Zlatne legende. Premda crkveni učitelji nisu prihvatili apokrife kao povijesno pouzdane, lik Marijine majke postao je važan u promišljanju Kristove ljudske obitelji.

U latinskoj Crkvi Ana se slavi zajedno s Joakimom 26. srpnja. Istočne pravoslavne Crkve imaju drukčiji kalendar: njezino usnuće spominju 25. srpnja, Anu i Joakima 9. rujna, a začeće Marijino 9. prosinca. Različiti datumi odražavaju razvoj više liturgijskih predaja, a ne različite osobe.

Svetoj Ani posvećena su velika hodočasnička mjesta. Među najpoznatijima su Sainte-Anne-d'Auray u Bretanji i Sainte-Anne-de-Beaupré u Québecu. Štovanje njezinih navodnih relikvija razvilo se u Carigradu, Aptu, Dürenu i drugim europskim gradovima. Povijesno podrijetlo pojedinih relikvija nije moguće sigurno utvrditi, ali hodočašća svjedoče o dugotrajnoj privrženosti vjernika.

Ana se zaziva kao zaštitnica majki, baka, trudnica, rodilja, bračnih parova koji žele djecu, udovica i odgojitelja. Povezana je i s različitim obrtima, osobito stolarima i rudarima. Srednjovjekovna pobožnost prema Ani kao zaštitnici rudara izrasla je iz slike Marije i Krista kao dragocjenoga srebra i zlata, a Anine utrobe kao zemlje iz koje je to blago došlo.

U umjetnosti je često prikazana s Marijom i djetetom Isusom. Kompozicija triju naraštaja poznata je kao sveta Ana Trojna. Drugi čest motiv prikazuje Anu kako malu Mariju poučava čitati Sveto pismo. Ti prikazi ne tvrde da je sačuvan povijesni opis njihova svakodnevnog života; oni izražavaju Aninu ulogu u Marijinu odgoju i prijenosu vjere.

Susret Ane i Joakima kod Zlatnih vrata zauzima važno mjesto u ciklusima Marijina života. Ana se obično prikazuje u crvenoj i zelenoj odjeći, bojama ljubavi i života, a vrata su postala jedan od njezinih znakova. U kasnosrednjovjekovnoj sjevernoj Europi motiv Svete rodbine okupljao je širu Isusovu obitelj oko Ane kao matrijarha.

Anu, Marijinu majku, ne treba zamijeniti s proročicom Anom iz Lukina evanđelja. Proročica je bila starija udovica koja je u jeruzalemskom Hramu prepoznala dijete Isusa i govorila o njemu onima koji su očekivali otkupljenje. Sličnost imena katkad je izazvala zabune u umjetnosti, ali riječ je o dvjema odvojenim osobama.

Ni približne godine Anina rođenja i smrti ne mogu se povijesno potvrditi. Tvrdnje da je rođena oko 49. prije Krista, da je živjela u Betlehemu ili da je umrla tijekom Isusove mladosti pripadaju naknadnim pokušajima da se predaja smjesti u kronološki okvir. Sigurno je samo da kršćanska vjera u punu Kristovu ljudskost prirodno uključuje stvarnu Marijinu obitelj, premda njezini članovi nisu imenovani u kanonskim evanđeljima.

Anino štovanje nastalo je prije suvremenih postupaka kanonizacije, a njezino se ime nalazi u Rimskom martirologiju. Spomendan svete Ane i svetoga Joakima slavi se 26. srpnja. Njezina povijesna biografija ostaje skrivena, ali crkvena je predaja u njoj stoljećima častila Marijinu majku, ženu molitve i nadu bračnih parova koji iščekuju dijete.