Sveta Alice (Aleydis) od Schaerbeeka
- Životni vijek
- † 1250.
- Slavi se
- 15. lipnja
Sveta Alice od Schaerbeeka, poznata i kao Aleydis, bila je cistercitska redovnička laikinja u opatiji La Cambre kraj Bruxellesa. Rodila se oko 1220. u Schaerbeeku, tada u Vojvodstvu Brabant. Kao krhko dijete sa sedam je godina povjerena opatiji na školovanje. Ondje je ostala do kraja života i prihvatila jednostavan oblik cistercitskoga služenja.
La Cambre, čije ime potječe od latinskoga Camera Sanctae Mariae — Marijina odaja — bila je ženska cistercitska zajednica smještena izvan tadašnjega Bruxellesa. Alice nije pripadala koru obrazovanih redovnica, nego je kao sestra laikinja sudjelovala u svakodnevnom radu i molitvi zajednice. Njezin život poznajemo iz latinskoga životopisa nastaloga između 1260. i 1275., svega nekoliko desetljeća nakon njezine smrti, te iz njegova srednjonizozemskog prijevoda.
Oko dvadesete godine oboljela je od bolesti koju predaja opisuje kao gubu. Zbog straha od zaraze morala je napustiti zajedničke prostorije i živjeti izdvojena u maloj kolibi. Bolest je napredovala, a Alice je poslije ostala paralizirana i slijepa. Srednjovjekovni životopis njezinu patnju prikazuje u duhu cistercitske duhovnosti: podnosila ju je sjedinjena s Kristom i prikazivala za druge.
Najveća joj je utjeha bila euharistija. Zbog bolesti nije smjela piti iz kaleža, što ju je teško pogađalo. Prema predaji, Krist joj se ukazao i uvjerio je da je čitav prisutan pod svakom euharistijskom prilikom, i u posvećenom kruhu i u posvećenom vinu. Ta je epizoda u njezinu životopisu postala izraz pouzdanja da bolest i izolacija ne mogu čovjeka odvojiti od punine Kristove prisutnosti.
Alice je umrla 11. lipnja 1250. u La Cambreu, u dobi od približno trideset godina. Njezin je životopis kružio na latinskom i srednjonizozemskom te postao cijenjen prikaz cistercitske duhovnosti. U novijim se istraživanjima proučava zajedno sa životopisima „svetih žena iz Liègea”, skupinom tekstova koji svjedoče o snažnom razvoju ženskoga duhovnog života u Nizozemlju i susjednim krajevima tijekom 13. stoljeća.
Papa Klement XI. dopustio je 1702. redovnicima Kongregacije svetoga Bernarda Fulienskoga slavljenje njezina kulta. Papa Pio X. potvrdio je njezino štovanje 1907. To je bila crkvena potvrda starijega mjesnog kulta, a ne kanonizacija prema suvremenom postupku. Alice se zaziva kao zaštitnica slijepih i paraliziranih, što izravno odražava bolesti koje je podnijela.
Oblici Alice, Aleydis, Adelaida i Alix odnose se ovdje na istu brabantsku sveticu. Ne treba je zamijeniti s blaženom Aletom iz Dijona, majkom svetoga Bernarda iz Clairvauxa, ni s blaženom Alix Le Clerc, francuskom utemeljiteljicom školskih redovničkih zajednica.
Spomendan svete Alice (Aleydis) od Schaerbeeka slavi se 15. lipnja, četiri dana nakon obljetnice njezine smrti.
