Sveta Akvilina iz Bibla, djevica i mučenica
- Slavi se
- 13. lipnja
Sveta Akvilina iz Bibla u crkvenoj se predaji pamti kao djevojčica čija vjera nije ovisila o životnoj dobi ni društvenoj moći. Povijesni podatci o njoj vrlo su oskudni, a poznata pasija oblikovana je kasnije. Zato njezino svjedočanstvo treba čuvati bez pretvaranja svake pojedinosti legende u provjerenu činjenicu.
Akvilina se povezuje s feničkim gradom Biblom, današnjim Jbeilom u Libanonu. Predaja njezin život smješta na kraj 3. stoljeća, u vrijeme cara Dioklecijana, te navodi godine 281. i 293. kao rođenje i smrt. Ta kronologija nije povijesno sigurna, a godina 293. teško se usklađuje s velikim Dioklecijanovim progonom koji je započeo desetljeće poslije. Sigurnije je govoriti o drevnoj mučenici iz Bibla čije je štovanje sačuvalo spomen na kršćansku djevojku.
Kasna pasija pripovijeda da su je roditelji odgajali u vjeri i da ju je poučavao mjesni biskup. Prema istomu prikazu, s dvanaest je godina svoju pogansku prijateljicu privukla Kristu, zbog čega je bila prijavljena upravitelju Voluzijanu. Njezina dob, imena oca i biskupa te razgovor s upraviteljem pripadaju hagiografskoj predaji, a ne neovisno potvrđenoj povijesti.
Predaja zatim opisuje teško mučenje, Akvilininu nepokolebljivu ispovijest vjere, prividnu smrt i anđela koji ju je vratio pred suca. Završava osudom na smaknuće i njezinom smrću prije nego što je krvnik izvršio presudu. Ti živopisni prizori nose obilježja stare mučeničke književnosti. Njihov smisao nije u užasu pojedinosti, nego u uvjerenju da slabost tijela ne može poništiti slobodu osobe koja pripada Kristu.
Štovanje svete Akviline povezano je s grobom izvan Bibla, koji je prema predaji postao mjesto hodočašća. Njezine su relikvije poslije prenesene u Carigrad, gdje joj je kraj Konstantinova foruma bila podignuta bazilika. Ta je crkva kasnije uništena u požaru. I ovdje valja razlikovati povijest kulta od tvrdnji o čudesnim ozdravljenjima, koje pripadaju pobožnoj predaji.
Njezin je spomendan 13. lipnja. Pojedini kasniji popisi bilježe i drugi datum, ali on nije dovoljno povezan s ovom Akvilinom da bi zamijenio ustaljeni lipanjski spomen. Također je ne treba miješati s muškim svecima imena Akvilin, među njima biskupima iz Évreuxa i Fossombronea te milanskim mučenikom.
Akvilinina pasija ne daje nam suvremeno sastavljenu biografiju, ali čuva crkveno pamćenje mlade mučenice. To pamćenje ostaje vjerodostojno kada otvoreno priznaje granice povijesnoga znanja, a u središtu zadržava ono zbog čega ju je zajednica vjernika častila: pripadnost Kristu snažniju od prisile.
