Sveta Agostina Pietrantoni

Sveta Agostina Pietrantoni, rođena kao Livia Pietrantoni, bila je talijanska redovnica, bolničarka i mučenica. Rodila se 27. ožujka 1864. u Pozzagli Sabini, a u Rimu je stupila u Družbu sestara svete Ivane Antide Thouret. Služila je oboljelima od tuberkuloze u bolnici Santo Spirito. Pacijent Giuseppe Romanelli ubio ju je nožem 13. studenoga 1894. Papa Pavao VI. proglasio ju je blaženom 1972., a papa Ivan Pavao II. svetom 1999. Spomendan joj je 13. studenoga.

Djetinjstvo i rad

Livia Pietrantoni rodila se kao drugo od jedanaestero djece Francesca Pietrantonija i Caterine Costantini. Obitelj je živjela od poljoprivrede u Pozzagli Sabini, pedesetak kilometara sjeveroistočno od Rima, u današnjoj pokrajini Rieti u Laciju. Siromaštvo ju je rano uvelo u težak fizički rad.

Već kao sedmogodišnja djevojčica pomagala je na poslovima povezanima s izgradnjom cesta. Godine 1876. odlazila je s drugim sezonskim radnicima u Tivoli na zimsku berbu maslina. Završila je samo osnovnu školu, ali je radom pomagala brojnoj obitelji.

Primila je sakramente kršćanske inicijacije u rodnoj sredini. Jedan zapis prvu pričest smješta već u 1868., kada bi imala četiri godine, pa taj podatak nije dovoljno siguran za prihvaćanje. Potvrdu je primila 1876. godine.

Livia je odbila bračne ponude i odlučila se za posvećeni život. U siječnju 1886. otputovala je u Rim sa stricem Matteom, svećenikom. Željela je stupiti u zajednicu u kojoj bi mogla povezati molitvu sa služenjem bolesnima i napuštenima.

Sestra Agostina

Družba sestara svete Ivane Antide Thouret, poznata kao Sestre milosrdnice, isprva je odbila Livijinu molbu. Ona nije odustala. Nekoliko mjeseci poslije zajednica ju je primila, pa je 23. ožujka 1886. ušla u kuću u rimskoj ulici Via Santa Maria in Cosmedin.

Redovnički je habit obukla 13. kolovoza 1887. i uzela ime Agostina. Istoga je dana poslana u rimsku bolnicu Santo Spirito. Ondje je ostala do smrti, njegujući bolesnike u zahtjevnim uvjetima velike gradske bolnice.

Posebno je služila na odjelu za tuberkulozu, bolest koja je tada često bila smrtonosna. I sama je oboljela, ali se oporavila. Godine 1889. ponovno je raspoređena među tuberkulozne bolesnike. Svakodnevno se izlagala zarazi, iscrpljenosti i nepredvidivu ponašanju nekih pacijenata.

Jedan ju je pacijent napao i pretukao nakon što mu je oduzela nož. Druge su se sestre zabrinule za njezinu sigurnost, ali je Agostina nastavila raditi. Njezina postojanost nije bila ravnodušnost prema opasnosti, nego vjernost bolesnicima kojima je bila poslana služiti.

Prijetnje i smrt

Giuseppe Romanelli, pacijent poznat bolničkoj upravi i policiji po nasilnom ponašanju, počeo je uznemiravati Agostinu. Nakon novih izgreda bio je udaljen iz bolnice. Uvjeren da je ona odgovorna za njegov otpust, slao joj je prijetnje smrću.

Sestre su je 12. studenoga 1894. nagovarale da se odmori i izostane sa službe. Agostina je ostala pri odluci da nastavi raditi. Sljedećega jutra Romanelli se krišom vratio u bolnicu i napao je nožem u mračnom hodniku.

Izvještaji se razlikuju u broju rana i njihovu točnom slijedu. Svi se slažu da ju je Romanelli više puta ubo u rame, vrat i prsa te da je od rana umrla 13. studenoga 1894. Imala je trideset godina. Svjedoci su prenijeli da je u posljednjim trenutcima oprostila ubojici.

Agostinina smrt potresla je Rim. Tisuće ljudi ispunile su ulice i klečale dok je prolazio lijes. Novinski izvještaji opisali su pogreb kao prizor kakav grad dugo nije vidio. Najprije je pokopana na rimskom groblju Campo Verano.

Njezini su posmrtni ostatci 3. veljače 1941. preneseni u matičnu kuću družbe. Nakon kanonizacije položeni su 14. studenoga 2004. u župnu crkvu svetoga Nikole u rodnoj Pozzagli Sabini.

Put prema kanonizaciji

Teolozi su 28. svibnja 1941. odobrili Agostinine duhovne spise. Papa Pio XII. otvorio je postupak beatifikacije 14. prosinca 1945. Papa Pavao VI. 19. rujna 1968. potvrdio je njezine herojske kreposti i dodijelio joj naslov časne službenice Božje.

Pavao VI. proglasio ju je blaženom 12. studenoga 1972. Za kanonizaciju je proučeno ozdravljenje pripisano njezinu zagovoru. Nakon postupka u Kongregaciji za kauze svetaca, liječničke i teološke prosudbe, papa Ivan Pavao II. odobrio je čudo 6. travnja 1998.

Ivan Pavao II. proglasio je Agostinu svetom 18. travnja 1999. na Trgu svetoga Petra. Talijanska biskupska konferencija proglasila ju je 20. svibnja 2003. zaštitnicom medicinskih sestara u Italiji.

Ime i štovanje

Agostinino rođeno ime bilo je Livia, a redovničko je ime uzela pri oblačenju habita. Hrvatski se izvori katkad služe oblikom Augustina, no Agostina odgovara njezinu talijanskom redovničkom imenu. Prezime glasi Pietrantoni; oblik Petrantoni u jednom kataloškom naslovu tiskarska je pogreška.

Agostina Pietrantoni nije blažena Agostina od Uznesenja, mercedarinka i mističarka. Rim, bolnica Santo Spirito, skrb za tuberkulozne bolesnike i smrt 1894. jasno određuju talijansku bolničarku.

Njezino se mučeništvo nije dogodilo u javnom progonu Crkve. Proizišlo je iz služenja bolesniku čije je nasilje već poznavala i kojemu je unatoč prijetnjama nastavila pristupati kao njegovateljica. Crkva u njezinu oproštenju ubojici i smrti tijekom bolničke službe prepoznaje svjedočanstvo ljubavi življene do kraja. Spomendan joj se slavi na dan smrti, 13. studenoga.