Sveta Agneza iz Montepulciana

Sveta Agneza iz Montepulciana, Agnese Segni, bila je talijanska redovnica, priorica i utemeljiteljica dominikanskoga samostana u Montepulcianu. Rođena je oko 1268. u Graccianu, vodila je zajednicu u Procenu, a potom samostan Santa Maria Novella u rodnome kraju. Umrla je 20. travnja 1317. Papa Benedikt XIII. proglasio ju je svetom 10. prosinca 1726. Spomendan joj je 20. travnja.

Rani redovnički poziv

Agneza je rođena u plemićkoj obitelji Segni u Graccianu, naselju kraj Montepulciana u Toskani. Godina 1268. dobro je potvrđena, dok se 28. siječnja pojavljuje samo kao tradicionalni datum rođenja.

Već kao devetogodišnja djevojčica uvjerila je roditelje da joj dopuste redovnički život. Ušla je u zajednicu poznatu kao „Sestre vreće”, nazvanu po gruboj odjeći koju su redovnice nosile. Izvori tu zajednicu različito povezuju s franjevačkim, pokorničkim ili dominikanskim krugom. Njezin kasniji dominikanski identitet nije dvojben, ali početnu pripadnost ne treba tumačiti prema kasnijem razvoju zajednice.

Predaja opisuje Agnezino djetinjstvo kao vrijeme iznimne molitve i strogoga mrtvljenja. Govori o bakljama koje su se pojavile uz njezinu kolijevku, dugim satima samoće u molitvi, postu o kruhu i vodi te spavanju na zemlji. Ti prizori pripadaju pobožnomu životopisu koji je želio istaknuti rano sazrijevanje njezina poziva.

Priorica u Procenu

Godine 1281. gospodar dvorca Proceno pozvao je redovnice iz Montepulciana da osnuju novu zajednicu. Agneza je bila među poslanim sestrama. Kao vrlo mlada redovnica preuzela je službu blagajnice, a 1288., s približno dvadeset godina, izabrana je za prioricu. Drugi životopisi njezin izbor smještaju već u petnaestu godinu, ali ta se kronologija ne slaže s pouzdanijim slijedom događaja.

U Procenu je postala poznata po pobožnosti prema Presvetom Sakramentu, dubokoj molitvi i brizi za zajednicu. Predaja joj pripisuje ozdravljenja duševno i tjelesno bolesnih te umnažanje kruha za potrebite. Govori i o levitacijama za vrijeme molitve te cvijeću koje bi niknulo na mjestu gdje je klečala. Takve pripovijesti pripadaju hagiografskoj predaji o njezinoj svetosti.

Agneza je istodobno često pobolijevala. Njezina mistična iskustva i glas čudotvorke nisu uklonili dugotrajnu tjelesnu slabost, koja je obilježila velik dio njezina života.

Povratak u Montepulciano

Građani Montepulciana pozvali su Agnezu da se vrati i osnuje novu redovničku kuću. Izvori njezin povratak smještaju između 1298. i 1306. U rodnome je kraju podignula crkvu i samostan Santa Maria Novella. Crkva se nalazila u Montepulcianu, a ne u Firenci, kako pogrešno navodi jedan kasniji sažetak.

Agneza je novu zajednicu povezala s Dominikanskim redom i prihvatila Pravilo svetoga Augustina. Postala je priorica samostana i vodila ga do smrti. Često su je pozivali da posreduje među zavađenim gradskim obiteljima, pa je njezina služba prelazila granice samostana.

Pobožna predaja njezinu odluku o dominikanskom usmjerenju povezuje s viđenjem svetoga Dominika. Pripisuje joj i viđenja Blažene Djevice Marije i Djeteta Isusa, pričest primljenu od anđela te brojne druge mistične darove. Povijesno je čvrsto da je zajednicu usmjerila prema dominikanskomu načinu života i da je kao priorica stekla velik ugled.

Bolest i smrt

Do 1316. Agnezino se zdravlje toliko pogoršalo da joj je liječnik preporučio kupanje u termalnim izvorima Chianciana. Sestre su je nagovorile da pokuša liječenje, ali joj ono nije pomoglo. Vratili su je u samostan na nosilima.

Predaja o boravku u toplicama govori o novom izvoru, nazvanom Agnezinom vodom, i o djetetu koje je vratila u život. Ni ta čudesa nisu promijenila tijek njezine bolesti. Umrla je u Montepulcianu 20. travnja 1317.

Nakon smrti redovnici su željeli balzamirati tijelo, ali je, prema predaji, ono širilo ugodan miris i ostalo gipko. Kasnije je smatrano neraspadnutim, a grob je postao mjesto hodočašća. Dominikanac Rajmund iz Capue napisao je njezin životopis približno pedeset godina nakon smrti. Sveta Katarina Sijenska hodočastila je u Montepulciano i Agnezu nazivala „našom majkom, slavnom Agnezom”.

Štovanje i ikonografija

Agnezino štovanje razvilo se mnogo prije formalne kanonizacije. Kao godina beatifikacije navodi se 1534. Papa Benedikt XIII. proglasio ju je svetom 10. prosinca 1726. Rimski martirologij i Dominikanski red spominju je 20. travnja, na dan smrti.

U umjetnosti se prikazuje u dominikanskom habitu s križem ili raspelom, bijelim ljiljanom, janjetom i modelom Montepulciana. Janje je igra riječima povezana s njezinim imenom, a ljiljan označuje djevičanstvo. Štuje se kao zaštitnica Montepulciana i pripada najpoznatijim dominikanskim sveticama srednjovjekovne Italije.

Ne treba je miješati sa svetom Agnezom Češkom, njezinom suvremenicom koja je bila princeza i klarisa, niti sa svetom Agnezom Rimskom. Agnezu iz Montepulciana određuju toskansko podrijetlo, vodstvo zajednica u Procenu i Montepulcianu te dominikanski poziv.