Sveta Agneza Rimska

Sveta Agneza Rimska bila je mlada kršćanska djevica i mučenica iz početka IV. stoljeća. Predaja kaže da je imala dvanaest ili trinaest godina kada je u Rimu podnijela smrt zbog vjere, vjerojatno za Dioklecijanova progona oko 304. godine. Njezino je štovanje potvrđeno već u IV. stoljeću, a ime joj se nalazi u Rimskom kanonu. Spomendan joj se slavi 21. siječnja.

Mlada rimska mučenica

O Agnezinu se životu zna malo. Mučeništvo mlade rimske kršćanke rano je potvrđeno, ali kasnije su ga pripovijesti obogatile pojedinostima koje se ne mogu povijesno provjeriti. Godina rođenja oko 291., plemićko podrijetlo i mnogi prizori suđenja pripadaju toj kasnijoj predaji.

Sveti Ambrozije Milanski pisao je o Agnezi nekoliko desetljeća nakon njezine smrti. Istaknuo je njezinu mladost, djevičanstvo i neustrašivost pred krvnikom. U njegovu prikazu djevojka mirno moli i prigiba vrat, dok izvršitelj kazne drhti. Ambrozije nije donio razrađene čudesne epizode iz kasnijih svetačkih djela, nego je u središte stavio Agnezinu vjernost Kristu.

Predaja je pamti kao djevojku iz ugledne rimske kršćanske obitelji. Zavjetovala je djevičanstvo i odbila prosce jer je svoj život posvetila Kristu. Jedan je od odbijenih mladića navodno bio sin rimskoga prefekta Sempronija. Kada je doznano da je kršćanka, vlasti su je pozvale da prinese žrtvu rimskim bogovima. Agneza je to odbila.

Predaje o kušnjama i smrti

Kasnija Djela svete Agneze opisuju pokušaje da se slomi njezina odluka. Pokazivali su joj sprave za mučenje, a zatim su je navodno odveli u javnu kuću kako bi je obeščastili. Predaja govori da joj nitko nije usudio prići. Mladić koji je to pokušao oslijepio je i pao, a Agnezina mu je molitva vratila vid. Druga inačica kaže da joj je kosa čudesno narasla i prekrila tijelo.

Razlikuju se i izvještaji o pogubljenju. Najraširenija predaja kaže da joj je vojnik mačem odrubio glavu. Druga govori o ubodu u grlo, a neka svetačka djela spominju i neuspjeli pokušaj spaljivanja. Zajednička je jezgra svih predaja da je Agneza u Rimu ubijena jer se nije htjela odreći Krista i zavjeta djevičanstva.

Dan mučeništva tradicionalno se smješta na 21. siječnja, oko 304. godine. Agneza je pokopana uz Via Nomentanu izvan rimskih zidina. Njezin je grob ubrzo postao mjesto molitve i štovanja.

Predaja sa smrću povezuje i svetu Emerencijanu, Agnezinu sestru po mlijeku i kćer njezine dojilje. Nekoliko dana nakon Agnezine smrti zatekli su je kako moli na grobu. Odbila je otići i prekorila okupljene zbog ubojstva, pa je kamenovana. I Emerencijanu Crkva štuje kao mučenicu.

Rano i trajno štovanje

Agnezino se ime pojavljuje u Depositio Martyrum iz 354., jednom od najstarijih rimskih popisa mučenika. Spominju je rani rimski sakramentari, a njezin su lik slavili sveti Ambrozije, Jeronim i Augustin. Taj rani i neprekinuti kult mnogo je čvršće potvrđen od pojedinosti kasnijih mučeničkih djela.

Njezino je ime ušlo u Rimski kanon, današnju Prvu euharistijsku molitvu, zajedno s imenima drugih ranih mučenica. Uvršteno je i u Litanije svih svetih. Agneza je tako ostala prisutna u samome srcu rimske liturgijske predaje.

Nad njezinim grobom uz Via Nomentanu podignuta je bazilika Sant'Agnese fuori le mura. Ondje se pod glavnim oltarom čuvaju njezine kosti. Lubanja se čuva u zasebnoj kapeli crkve Sant'Agnese in Agone na rimskoj Piazzi Navoni.

Kasnija predaja povezuje gradnju crkve s Konstantinom Velikim i njegovom kćeri Konstantinom. Konstantina je navodno bolovala od gube, molila na Agnezinu grobu i ozdravila. Zahvalni je car potom dao podignuti crkvu. Povijest građevine i kult groba stvarni su, dok čudesno ozdravljenje pripada pobožnoj predaji.

Janje i paliji

Agnezin najpoznatiji atribut jest janje. Latinska riječ agnus zvučno se povezala s njezinim imenom, a janje je postalo i znakom djevičanske nevinosti i pripadnosti Kristu. U umjetnosti se prikazuje kao mlada djevojka duge kose, s janjetom, mučeničkom palmom i mačem.

Na njezin blagdan u Rimu se blagoslivljaju dva janjeta. Od njihove se vune izrađuju paliji, uske vunene trake koje papa predaje novoimenovanim metropolitanskim nadbiskupima na svetkovinu svetih Petra i Pavla. Palij označuje pastirsku službu i zajedništvo metropolita s rimskim biskupom. Običaj blagoslova janjadi poznat je najmanje od XVI. stoljeća.

Agneza se štuje kao zaštitnica djevojaka, čistoće i zaručnika. Pojedine predaje zazivaju je i kao zaštitnicu žrtava seksualnoga nasilja, vrtlara i izviđačica. Različiti krajevi proširili su njezino zaštitništvo na svoje crkve, župe i mjesta.

Ime i spomendan

Uz hrvatski oblik Agneza pojavljuju se imena Ines i Janja, a u drugim jezicima Agnes, Agnese, Inez, Ynez i Nesa. Janja Asiška ipak je zasebna srednjovjekovna svetica, kao što su zasebne Agneza Češka, Agneza iz Montepulciana i Agneza iz Poitiersa.

Crkva slavi svetu Agnezu Rimsku 21. siječnja kao djevicu i mučenicu. Njezina povijesna slika ostaje jednostavna: vrlo mlada kršćanka podnijela je smrt u Rimu i već je nekoliko desetljeća poslije postala uzor postojanosti. Kasnije legende nastojale su opisati kako je branila djevičanstvo i prošla kroz kušnje, ali njezin trajni spomen počiva na ranom svjedočanstvu Crkve i liturgiji koja stoljećima izgovara njezino ime.