Sveta Agatoklija

Sveta Agatoklija, poznata i kao Agatokleja, bila je kršćanska djevica, robinja i mučenica. Predaja njezinu smrt smješta oko 230. godine, ali taj datum nije čvrsto povijesno utvrđen. Njezin se spomendan slavi 17. rujna. Osobito je štuju u Mequinenzi u Aragonu, gdje je smatraju gradskom zaštitnicom i jednostavno je nazivaju „La Santa” — Svetica.

Robinja koja se nije odrekla vjere

Agatoklijino podrijetlo i godina rođenja nisu poznati. Njezino žitije govori o mladoj kršćanki koja je kao robinja bila vlasništvo Nikole i Pauline. Prema predaji, oboje su nekoć bili kršćani, ali su napustili vjeru i vratili se poganstvu. Od Agatoklije su zahtijevali da učini isto.

Njezin položaj robinje činio ju je potpuno ovisnom o volji gospodara. Nije mogla slobodno napustiti kuću niti se zaštititi od njihove samovolje. Nikola i Paulina pokušavali su je prisiliti da se odrekne Krista. Tukli su je, bičevali i podvrgavali drugim oblicima nasilja. Agatoklija nije popustila. Predaja upravo u toj ustrajnosti prepoznaje središte njezina svjedočanstva: osoba kojoj je bila oduzeta građanska sloboda sačuvala je slobodu savjesti i vjernost koju joj gospodari nisu mogli oduzeti.

Imena Nikole i Pauline, kao i opis zlostavljanja, pripadaju kasnijoj hagiografskoj predaji. Ona ne pruža suvremeni zapis o Agatoklijinu životu, ali pokazuje kako je kršćanska zajednica pamtila njezino mučeništvo: kao sukob prisile i postojanosti, gospodarske moći i vjere ropkinje.

Sud i mučeništvo

Kada je nasilje u kući nije navelo na otpad od vjere, gospodari su je predali mjesnom magistratu. Pred javnim je sudom ponovno odbila odreći se kršćanstva. Vlasti su je teško mučile. Žitije među kaznama navodi i odsijecanje jezika, koje nije odmah prouzročilo smrt.

Predaja se razilazi u opisu njezina pogubljenja. Prema jednoj inačici, Paulina joj je na vrat izlila užarenu žeravicu. Prema drugoj, Agatoklija je bačena u vatru. Obje inačice njezinu smrt povezuju s vatrom, ali nijednu nije moguće izdvojiti kao povijesno sigurniju. Zato se Agatoklijino mučeništvo ne svodi na pojedinost načina smrti, nego na njezino odbijanje da pod prisilom zaniječe vjeru.

Vrijeme njezine smrti također ostaje nesigurno. Tradicionalno se navodi razdoblje oko 230. godine, bez poznatoga dana, mjesta ili vladara pod kojim je stradala. Naslov mučenice ne počiva na precizno sačuvanoj sudskoj dokumentaciji, nego na drevnom crkvenom štovanju i predaji o smrti zbog kršćanske vjere.

Štovanje u Mequinenzi

Agatoklijin kult osobito se ukorijenio u Mequinenzi, gradu na istoku Aragona u Španjolskoj. Ondje je štuju kao zaštitnicu grada. Svetkovine njoj u čast traju od 16. do 20. rujna, okupljajući građane oko dana njezina spomendana, 17. rujna. U gradu djeluje i bratovština posvećena svetici.

Naziv „La Santa” pokazuje koliko je njezino štovanje postalo dijelom mjesnoga identiteta. Iako je žitije nastalo u predajnom obliku i ne može odgovoriti na mnoga povijesna pitanja, u Mequinenzi se njezino ime sačuvalo kroz liturgijski spomen, pučku pobožnost i gradske svečanosti.

Agatokliju štuju Katolička Crkva i istočne pravoslavne Crkve. Njezin kult potječe iz vremena prije suvremenoga postupka kanonizacije. Crkveno pamćenje predstavlja je kao djevicu, robinju i mučenicu: ženu bez društvene moći koja je, prema predaji, podnijela nasilje i smrt ne odrekavši se Krista.