Sveta Agata Kwon Chin-i

Sveta Agata Kwon Chin-i bila je korejska katolička laikinja i mučenica. Rodila se 1820. u katoličkoj obitelji, a majka joj je bila sveta Magdalena Han Yong-i. Tijekom progona Gihae uhićena je, teško mučena i prisiljavana da se odrekne vjere. Nakon kratkoga bijega ponovno je uhvaćena. Majku je posljednji put posjetila u zatvoru prije njezina pogubljenja, a sama je 31. siječnja 1840. obezglavljena u Danggogaeu u Seulu s još petero katolika. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je svetom 1984. među 103 korejska mučenika.

Kći korejske katoličke obitelji

Agata je na korejskome zapisana kao 아가타 권진이, a kineskim znakovima kao 權珍伊. U obliku Kwon Chin-i prezime Kwon stoji prije osobnoga korejskog imena Chin-i, u skladu s korejskim redoslijedom. Agata je njezino krsno ime. Taj poredak treba sačuvati kako bi se njezin identitet razlikovao od brojnih drugih korejskih mučenica koje su na krštenju također dobile ime Agata.

Rodila se 1820. Otac joj je bio državni službenik, a majka Magdalena Han Yong-i pripadala je katoličkoj zajednici koja se razvijala u Koreji unatoč zakonskim zabranama. Magdalena je i sama podnijela mučeništvo 29. prosinca 1839. Crkva je obje proglasila svetima, ali njihove se životne priče ne smiju spojiti: majka je pogubljena potkraj 1839., a kći mjesec dana poslije.

Korejska Katolička Crkva nastala je na neobičan način. Laici su preko knjiga upoznali kršćanski nauk i sami oblikovali prve zajednice prije nego što su uspjeli dovesti svećenike. Vjera je pritom izazivala otpor državnih vlasti jer je odbijanje određenih konfucijanskih obreda predaka shvaćeno kao napad na obiteljski i društveni poredak. Katolike se sumnjičilo i zbog povezanosti sa strancima. Tijekom približno jednoga stoljeća progon se ponavljao u nekoliko velikih valova.

Agata je odrasla u tome svijetu skrivene molitve, rijetkih sakramenata i stvarne opasnosti. Njezin je život poznat samo kroz kratak kasniji prikaz, pa nisu sačuvane pojedinosti o krštenju, obrazovanju ni odnosu s ocem. Ipak, majčina vjera i njihovo zajedničko uhićenje pokazuju da kršćanstvo u njihovoj kući nije bilo tek privatna simpatija.

Rani brak i osjetljiva predaja

Agatu su udali vrlo mladu, kada je imala približno dvanaest ili trinaest godina. Muž je bio toliko siromašan da je nije mogao uzdržavati, pa je živjela kod rodbine. Takav podatak svjedoči o ranjivosti mlade žene u tadašnjem društvu, ali dostupna građa ne govori o suprugovu imenu, njihovu zajedničkom životu ni okolnostima obiteljskoga dogovora.

Za boravka kineskoga svećenika Pacificusa Yu Pang-chea u Koreji Agata je radila kao njegova domaćica. Prema kasnijem prikazu, na vlastiti je zahtjev ishodila poništenje braka kako bi mogla živjeti kao djevica. O njoj i svećeniku proširile su se glasine, nakon kojih se Yu vratio u Kinu. Kada su se glasine stišale, Agata se, kaže isti prikaz, pokajala i odlučila svoj život predati Bogu, spremna i na mučeništvo.

Ovu epizodu treba prenositi s mjerom. Sačuvana građa ne omogućuje provjeru naravi glasina, stvarnih odnosa ni kanonskoga postupka o braku. Sama činjenica da su postojale glasine ne potvrđuje nedopušten odnos. Agatino pokajanje također ne treba pretvarati u priznanje neimenovanoga čina. Pripovijest pokazuje da je prošla kroz javnu sumnju i osobnu krizu te je nakon nje svoju vjeru shvatila s još većom ozbiljnošću.

Uhićenje tijekom progona Gihae

Godine 1839. započeo je progon Gihae, jedan od najtežih udara na korejske katolike u XIX. stoljeću. Vlasti su tražile svećenike, katehiste i članove poznatih katoličkih obitelji. Agata je uhićena zajedno s majkom, svetom Agatom Yi Kyong-i i jednom mladom služavkom. Već sama prisutnost druge Agate u istoj skupini zahtijeva pažljivo razlikovanje: Kwon Chin-i i Yi Kyong-i dvije su zasebne žene, premda su dijelile zatočenje, bijeg i isti dan mučeništva.

Agatu Kwon Chin-i odvojili su od majke. Nju, Agatu Yi Kyong-i i služavku držali su pod kućnim pritvorom u Seulu pod stražarskim nadzorom. Jedan otpadnik od kršćanske vjere ponudio je Agati slobodu pod uvjetom da ode s njim. Kada ga je odbila, prijetio joj je. Njezino držanje dirnulo je stražare te su odlučili pomoći svim trima zatočenicama da pobjegnu.

Bijeg nije dugo trajao. Služavka je ponovno uhvaćena i otkrila je gdje se druge dvije žene skrivaju. Agata Kwon Chin-i i Agata Yi Kyong-i ponovno su završile u rukama vlasti, a stražari koji su im pomogli bili su kažnjeni. Događaj ne treba uljepšavati: jedna se mlada zatočenica pod pritiskom slomila, dok su druge ponovno izgubile slobodu. Ipak, spremnost stražara da riskiraju kaznu pokazuje kako je Agatino odbijanje ucjene djelovalo i na ljude zadužene da je čuvaju.

Mučenje i posljednji susret s majkom

Nakon ponovnoga uhićenja Agatu su ispitivali i tražili da zaniječe katoličku vjeru. Ona i Agata Yi Kyong-i odbijale su popustiti unatoč teškim mučenjima. Kwon Chin-i na sudu su osobito okrutno udarali po nogama. Korejske su vlasti tjelesno nasilje rabile kako bi od optuženika dobile odricanje, imena drugih kršćana ili podatke o skrivenim svećenicima.

Sačuvani prikaz ne donosi zapisnik njezina ispitivanja ni doslovne odgovore. Zna se ishod: nije se odrekla vjere. Njezina se postojanost ne može svesti na trenutni junački zanos. Izdržala je uhićenje, neizvjesnost, bijeg, ponovno hvatanje, fizičku bol i spoznaju da je i majka osuđena.

Prije pogubljenja Magdalene Han Yong-i Agati je dopušten posljednji susret s majkom u zatvoru. Njihov razgovor nije sačuvan. Izbjegavanje izmišljenih posljednjih riječi ne umanjuje snagu prizora: dvije zatvorenice, majka i vrlo mlada kći, znale su da se opraštaju pred smrću. Magdalena je pogubljena 29. prosinca 1839., a Agata je ostala u zatvoru još približno mjesec dana.

Uspjela je poslati prijateljici pismo koje se opisuje kao puno žarke ljubavi i poslušnosti Božjoj volji. Cjelovit tekst nije dostupan, pa ga nije moguće navoditi. Sama vijest o pismu pokazuje da Agata nije bila samo nijema žrtva državne represije. Iza zatvorskih zidova pokušala je riječima učvrstiti drugu osobu i izraziti smisao koji je davala vlastitomu trpljenju.

Danggogae, 31. siječnja 1840.

Agata Kwon Chin-i izvedena je 31. siječnja 1840. na stratište u Danggogaeu, na području današnjega okruga Yongsan u Seulu. Odrubljena joj je glava zajedno s još petero katolika. Među pogubljenima toga dana bila je i sveta Agata Yi Kyong-i. Pripadale su većoj skupini zatvorenika progona 1839.–1840., među kojima se spominje i sveta Marija Yi Seong-rye, ali svi nisu pogubljeni istoga dana.

Agata je prema navedenoj godini rođenja imala približno devetnaest ili dvadeset godina. Tvrdnja da je pri uhićenju imala dvadeset i jednu godinu ne slaže se potpuno s rođenjem 1820. i smrću u siječnju 1840., pa točnu dob nije uputno zaključavati. Sigurno je da je bila vrlo mlada žena.

Danggogae je ostao mjesto crkvenoga sjećanja. Ondje se danas nalazi svetište mučenika, povezano s devetero kanoniziranih svetaca koji su na tom području podnijeli smrt. Spomen na Agatu tako nije samo dio općega popisa korejskih mučenika, nego je vezan uz konkretan seulski prostor njezina pogubljenja.

Od mučenice do svetice cijele Crkve

Agata je 1925. proglašena blaženom među korejskim mučenicima za pontifikata pape Pija XI. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je svetom 6. svibnja 1984. u Seulu, zajedno sa skupinom 103 korejska mučenika. Kanonizacija u Koreji istaknula je da ta mjesna Crkva nije samo primila vjeru od stranih misionara: od svojih je početaka rasla i kroz inicijativu laika, obitelji i domaćih svjedoka.

Zajednički spomendan svetoga Andrije Kima Tae-gŏna, svetoga Pavla Chŏng Ha-sanga i drugova slavi se 20. rujna. To nije datum Agatine smrti, nego zajednički liturgijski dan 103 korejska mučenika. Njezin osobni dies natalis, dan rođenja za nebo, jest 31. siječnja 1840.

Agatu Kwon Chin-i ne treba miješati sa svetom Agatom Yi Kyong-i, premda su zajedno uhićene i pogubljene, ni sa svetom Agatom Yi, Agatom Yi Kan-nan, Agatom Yi So-sa, Agatom Chŏn Kyong-hyŏb ili Agatom Kim A-gi. Nije ni sveta Agata Lin, kineska mučenica iz 1858., ni sveta Agata Sicilska iz III. stoljeća. Prezime Kwon i osobno ime Chin-i čuvaju njezin zaseban identitet.

Agatin je život bio kratak i obilježen okolnostima nad kojima je imala malo vlasti: vrlo ranim brakom, siromaštvom, javnim glasinama, progonom i zatvorom. Ipak, na presudnim mjestima djelovala je vlastitom odlukom. Odbila je ucjenu koja joj je nudila slobodu, nakon bijega ponovno je podnijela tamnicu, nije zanijekala vjeru pod udarcima i uoči smrti napisala je pismo drugoj kršćanki. Zbog tih odluka Crkva je pamti kao laikinju čija se svetost oblikovala usred obiteljskih rana, društvene nesigurnosti i progona, a dovršila u vjernosti do smrti.