Spomen svih vjernih mrtvih

Jučer je Crkva slavila one muškarce i žene koji su nas pretekli i koji sada gledaju Boga licem u lice u blaženom gledanju. Bili oni službeno kanonizirani ili ne, svi koji su na nebu sveti su i takvi će ostati u vijeke, živeći u savršenom zajedništvu s Bogom i sa svima drugima na nebu. Ondje će zauvijek vladati savršen red, spoznaja, radost, ljubav i sreća. Prečesto u ovome životu gubimo iz vida vječnost. Lako postanemo pretjerano zaokupljeni ovim ovdje i sada te ne uzdižemo svoje oči prema nebu, ne nastojeći se potpuno pripraviti za dan kada ćemo umrijeti i stati pred Boga na svoj osobni sud.

Danas, dok se spominjemo svih vjernih mrtvih, upravljamo svoj pogled prema onim muškarcima i ženama koji su nas pretekli u smrti, ali su umrli prije nego što su bili potpuno očišćeni od svakoga lakoga grijeha i od svih posljedica grijeha. Katekizam Katoličke Crkve to ovako tumači: „Oni koji umiru u milosti i prijateljstvu s Bogom, ali još nisu savršeno očišćeni, premda su sigurni za svoje vječno spasenje, nakon smrti podvrgavaju se čišćenju da postignu svetost potrebnu za ulazak u nebesku radost. Crkva naziva Čistilištem to konačno čišćenje izabranih, koje je posve različito od kazne osuđenih.” (#1030–31).

Dušni dan trebao bi za svakoga od nas imati dvostruko usmjerenje. Prije svega, današnji spomen poziv je na molitvu za one koji su umrli i koji se čiste u posljednjoj pripravi za ulazak u blaženo gledanje. Iako Bog nema potrebe za našim molitvama, njegova je božanska volja da sudjelujemo u razdjeljivanju njegove milosti. Zato želi naše molitve i potom na njih odgovara, čineći nas djelatnim oruđima svoje čistiteljske milosti koja je toliko potrebna onima na ovome svijetu i u Čistilištu. Moleći za one koji su u Čistilištu, osobito danas, sigurni smo da Bog na njih izlijeva sve što im je potrebno za potpuno očišćenje njihovih duša. Sveta misa, i naše sudjelovanje u svetoj misi, osobito je snažna te je najbolji način da se otvore ustave milosrđa za naše preminule ljubljene koji još nisu dosegnuli savršenstvo. Ozbiljno shvatite ovu dužnost molitve za te „siromašne duše”. Jedna raširena svjetovna hereza koja prožima zapadnu kulturu tvrdi da dobar čovjek odmah nakon smrti odlazi u nebo ili postaje anđeo. To dobronamjerno, ali pogrešno vjerovanje ostavlja mnoge duše bez molitve. Znajte da te duše ovise o vašim molitvama, jer Bog želi da molite za njih i s ljubavlju sudjelujete u njihovu očišćenju. Žarko prikazujte molitve za te duše.

Drugo usmjerenje Dušnoga dana tiče se vaše vlastite duše. Današnji spomen podsjeća nas na važnost našega trajnog i sve dubljeg obraćenja. Svi smo pozvani biti sveti. U idealnom slučaju, središnje usmjerenje našega života treba biti postati živi svetac, a ne čekati da budemo potpuno očišćeni u Čistilištu. Postati svet danas ne traži od nas samo mnogo; traži sve. Baš sve! Postati svet ovdje i sada znači marljivo tražiti svaku grešnu navezanost u svojoj duši i uništiti je. To znači neprestano tražiti Božje milosrđe, ispovijedati svoje grijehe, primati oproštenje i potom potpuno promijeniti svoj život. To nije malen zadatak!

Jedan od najboljih načina da razumijemo Čistilište jest proučavati nauk najvećih učitelja duhovnoga života, osobito Svetoga Ivana od Križa i Svete Terezije Avilske. Ova dva crkvena naučitelja opširno su pisala o procesu kroz koji duša prolazi na putu prema božanskom sjedinjenju, koje se naziva i mističnim brakom. Sveta Terezija to čini opisujući niz od sedam nutarnjih stanova kroz koje čovjek mora proći, a svaki od njih traži dublji stupanj očišćenja, sve do toga da duša uđe u najunutarnji stan, odaju Božje prisutnosti, gdje se događa božansko sjedinjenje i gdje je duša potpuno očišćena od svega što nije Bog. Samo će duše koje su već u ovome životu ušle u taj najunutarnji stan i umru u takvu stanju božanskoga sjedinjenja izbjeći čistilišno čišćenje.

Sveti Ivan od Križa također je opširno pisao o tome istom procesu očišćenja, služeći se drukčijim nazivljem. Opisao je dva glavna očišćenja kroz koja duša prolazi na putu prema savršenstvu. Prvo je tamna noć osjetila, po kojoj se čisti svako tjelesno osjetilo i svaka požuda. Drugo je tamna noć duha, po kojoj se razum, pamćenje i volja potpuno čiste savršenstvom ulivene vjere, nade i ljubavi. Prije prvoga očišćenja duša je na čistilišnom putu. Između ta dva očišćenja duša je na rasvjetljujućem putu. Nakon dovršetka drugoga očišćenja duša ulazi na sjedinjujući put, odnosno u mistični brak, što je isto što i sedmi stan Svete Terezije.

Razlog zbog kojega iznosimo ovaj vrlo sažet pregled njihovih podrobnih spisa o putovanju duše prema savršenstvu jest naglasiti činjenicu da je savršenstvo doista dug i težak proces, ali nužan, koji se mora dogoditi ili u ovome životu ili u sljedećemu. Svaka osoba mora doći do spoznaje da osobna svetost mora postati ne samo prvo poslanje u životu nego i jedino poslanje. Kada osobna svetost postane čovjekovo jedino poslanje, tada sve ostalo u njegovu životu dolazi na svoje mjesto. Kreposti rastu, ljubav prema obitelji i prijateljima se umnaža, dužnosti se savršeno ispunjavaju, a Bog biva potpuno proslavljen.

Dok danas sudjelujemo u ovome Spomenu svih vjernih mrtvih, najprije se odlučite moliti za one koji su umrli i kojima je potrebno konačno očišćenje. Čistilište je Božji čin posljednjega milosrđa prema onima koje ljubi gorućom i pročišćujućom ljubavlju. Vaše molitve otvaraju ustave Božje ljubavi onima kojima je ona najpotrebnija. Dok molite za one koji su umrli, molite i za svoju vlastitu dušu te razmatrajte koliko žarko nastojite postati preobraženi u živoga sveca. Premda put do božanskoga sjedinjenja nije ni brz ni lagan, to je put koji itekako vrijedi prijeći. Učinite ga svojim jedinim životnim poslanjem i znajte da, učinite li to, nikada nećete zažaliti.