Službenica Božja Tarsilla Osti

Službenica Božja Tarsilla Ana Osti (Host), hrvatska i talijanska redovnica, rođena je 6. prosinca 1895. u Puli, u obitelji Host-Ivešić (Ivessich) koja je imala sedmero djece. Krštena je kao Ana. Anin otac Petar (Pietro) bio je krojač, a majka Marija (Maria), rođena Maraspin, domaćica. Početkom Prvog svjetskog rata obitelj je 1915. evakuirana iz Pule u izbjeglički logor Pottendorf-Landegg (Donja Austrija). Nakon rata vratili su se u Pulu. Ana je, odustavši od zaruka s mladim poštarom, 1925. stupila u družbu Misionarskih sestara Presvetog Srca Isusova i Marijina (Suore Missionarie dei Sacri Cuori di Gesù e Maria) pod imenom Tarsilla od Raspetog (Tarsilla del Crocifisso). Završila je 1929. tečaj za bolničarku i posvetila se njezi bolesnika. Djelovala je gotovo dva desetljeća kao bolničarka u Mornaričkoj bolnici u Puli. Nakon Drugog svjetskog rata, ljeta 1945, napustila je s drugim redovnicama Pulu. Boravila je kratko u Rimu, a potom je dvije godine djelovala u sirotištu u Lancianu kraj Chietija (Abruzzo), gdje je vodila i patronažnu službu pomoći nemoćnima. Premještena je 1948. u Piedimonte d'Alife kraj Caserte (Campania), gdje je deset godina bila glavaricom časnih sestara koje su radile u lokalnoj bolnici. Bolesnicima je ulijevala nadnaravnu hrabrost. Svake noći satima je boravila u crkvi i molila pred Presvetim oltarskim sakramentom.

U 61. godini pala je na stubištu i od tada je živjela u invalidskim kolicima, trpeći strašne boli. Odvezli su je u bolnicu u Napulj, ali liječenje nije dalo rezultata. Premještena je 1958. u matičnu kuću svojeg reda u Rimu. Noću joj se ukazivao trpeći Isus, od kojeg je na sebe željela preuzeti dio patnji. Preminula je u Rimu 26. prosinca 1958, u 63. godini života i 33. godini redovničkih zavjeta. Pokopana je u crkvi Svetih Srdaca, a njezin grob posjećuju mnogi hodočasnici. Još za života hvaljena je zbog mnogih svojih vrlina. Časna Tarsilla osobito se isticala se u pomoći bolesnicima, a postoje svjedočenja o mnogim ozdravljenjima po njezinom zagovoru. Oko nje su se zbivale neobične stvari i njezin sprovod je pokazao da je riječ o posebnoj ženi. O Tarsillinim mističnim doživljajima doznajemo iz dnevničkih zapisa koje je vodila po naredbi svoje poglavarice. Godine 1987. pokrenut je biskupijski postupak za njezino proglašenje blaženom i svetom. Papa Benedikt XVI. uzdigao ju je 15. ožujka 2008. u rang prečasnih slugu i službenica Božjih. Časna sestra Tarsilla Osti prva je žena u povijesti Istre koja je dostigla tu čast. Talijanski franjevac Massimiliano Taroni napisao je njezinu biografiju „Časna sestra Tarsilla Osti, euharistijska duša“ („Venerabile suor Tarsilla Osti, anima eucaristica“, 2016).