Sluga Božji Antonio Rendić Ivanović

Sluga Božji Antonio Rendić Ivanović bio je čileanski liječnik, pjesnik i društveni djelatnik hrvatskoga podrijetla. Rođen je 2. prosinca 1896. u Sutivanu na otoku Braču kao Ante, sin trgovca Jure Rendića Jutronića i Magdalene Ivanović Didak. Imao je dvojicu braće, Matea i Cayetana.

Godine 1899., još kao malo dijete, s roditeljima i braćom iselio se u Čile. Obitelj se nastanila u Antofagasti na sjeveru zemlje. Ondje je pohađao osnovnu školu, dok je srednju završio u Copiapóu. Medicinu je studirao na Sveučilištu Čilea u Santiagu te diplomirao u kolovozu 1921.

Nakon studija živio je i radio u Antofagasti. Kao liječnik postao je poznat po skrbi za siromašne. Pred njegovom se ordinacijom često stvarao dugačak red, ali je nastojao pronaći vrijeme za svakoga. Ljude bez sredstava liječio je besplatno, a nekima je kupovao i potrebne lijekove. Zbog takva služenja dobio je nadimke Médico de los pobres, Liječnik siromašnih, i Apóstol de los humildes, Apostol skromnih.

Njegov se rad nije zaustavio na liječničkoj ordinaciji. Bio je neumoran društveni djelatnik u Antofagasti, a neko je vrijeme obnašao i dužnost ravnatelja čileanskoga Crvenog križa. Za liječničku i društvenu službu više je puta primao visoka priznanja. Papa Pavao VI. dodijelio mu je 1963. odličje svetoga Silvestra.

Od 1922. bio je u braku s Amy Jenkin Richards, Čileankom engleskoga podrijetla iz Copiapóa. Nisu imali vlastite djece, ali su Antonijeve nećake prihvatili kao svoje. Rendić Ivanović bio je oženjeni laik, a ne svećenik, redovnik ili isusovac.

Govorio je hrvatski, španjolski, engleski, francuski i talijanski. Ostao je aktivan u hrvatskoj zajednici u Antofagasti te je povezanost sa zemljom rođenja čuvao i u svojem kulturnom radu. Njegov život tako je spajao dalmatinsko podrijetlo i dugogodišnju službu u čileanskome gradu koji je postao njegovim domom.

Uz medicinu se intenzivno bavio književnošću. Pod pseudonimom Ivo Serge objavio je približno pedeset zbirki pjesama. U njima su se isticali zanos, ljubav i nostalgija, a njegove su pjesme prevođene na hrvatski, engleski i njemački. Pisao je i nedjeljne kolumne u listu El Mercurio de Antofagasta te stihove za himnu Antofagaste.

Antonio Rendić Ivanović umro je 15. veljače 1993. u Antofagasti. Nakon smrti njegovo je tijelo bilo izloženo u gradskoj vijećnici i katedrali, što pokazuje javni ugled koji je uživao među građanima. Sjećanje na njega nastavilo se čuvati u ustanovama, ulicama i drugim gradskim mjestima koja nose njegovo ime.

Ubrzo nakon smrti počeli su pristizati zahtjevi da se istraži njegov život i svetost. Prikupljeno je približno 1600 svjedočanstava građana Antofagaste, a pokretanje postupka poduprle su brojne udruge, među njima i čileanska hrvatska zajednica. Nadbiskupija Antofagasta 2011. otvorila je postupak za njegovo proglašenje blaženim te je dobio naslov sluge Božjega.

Naslov sluge Božjega ne znači da je proglašen blaženim ili svetim. Označuje da je crkveni postupak otvoren i da se njegov život istražuje. Datum 2. prosinca koji se uz njega pojavljuje podudara se s njegovim rođendanom i nije potvrđen kao službeni liturgijski spomendan. Zato polje spomendana ostaje otvoreno.

Njegov je život obrađen u knjizi Joséa Miguela Armendáriza Azcáratea Antonio Rendić Ivanović – liječnik siromaha, koja je 2016. doživjela treće izdanje. Arhiv njegovih radova dio je stalnoga postava muzeja Andrés Sabella u Antofagasti. Njegova nećakinja Amalia Rendic García, kći brata Matea, također je bila književnica, poznata po pripovijetkama za djecu i mlade.

Sjećanje na Rendića Ivanovića čuva se i u Hrvatskoj. U rujnu 2019. na njegovoj je rodnoj kući u Sutivanu postavljena spomen-ploča, a njegovo ime nosi Hrvatska narodna knjižnica u mjestu. Takvi znakovi povezuju njegov čileanski život s bračkim podrijetlom.

Antonio Rendić Ivanović nije ostao zapamćen samo zbog broja izliječenih pacijenata ili objavljenih zbirki. U središtu njegova javnog lika bilo je vrijeme koje je davao ljudima bez novca i položaja. Liječnička stručnost, kulturni rad, pripadnost hrvatskoj zajednici i obiteljski život spojili su se u služenju gradu Antofagasti, koji ga je pamtio kao liječnika siromašnih.