Sveti Jakov Stariji, apostol

Krist nije ugasio Jakovljevu gorljivost, nego ju je preobrazio: od želje za prvim mjestom do spremnosti da dijeli njegovu čašu. Evanđelja ga ne prikazuju kao već dovršena učenika. On griješi u razumijevanju Isusova puta, prima ukor i ipak ostaje uz Učitelja. Njegov život pokazuje kako poziv ne potvrđuje čovjekove ambicije, nego ih čisti za služenje i svjedočanstvo.

Jakov je bio sin Zebedejev i brat apostola Ivana. Isus ih je pozvao dok su uz Galilejsko jezero krpali mreže sa svojim ocem. Braća su ostavila lađu i pošla za njim. Marko bilježi da im je Isus dao ime Boanerges, „sinovi groma”. Nadimak odgovara njihovoj naglosti, ali nije konačna presuda: Jakovljeva snaga morala je naučiti da se Božje kraljevstvo ne širi silom ni nadmetanjem.

S Petrom i Ivanom Jakov je pripadao užem krugu Dvanaestorice. Bio je uz Isusa kada je podigao Jairovu kćer, na gori Preobraženja i u Getsemaniju. Ti prizori povezuju Kristovu vlast nad smrću, njegovu slavu i njegovu tjeskobu pred mukom. Jakov je vidio više od mnogih, ali blizina sama po sebi nije ga poštedjela sporog sazrijevanja. Učenik može biti svjedok velikih otajstava, a ipak tek postupno naučiti što ona od njega traže.

To se jasno vidi na putu kroz Samariju. Kada jedno selo nije htjelo primiti Isusa, Jakov i Ivan predložili su da oganj siđe s neba. Isus ih je ukorio. Njegov odgovor razotkriva razliku između revnosti za Boga i želje da se protivnika kazni u Božje ime. Jakov mora prihvatiti da Mesija ne pobjeđuje osvetom. Isus ide prema Jeruzalemu kako bi sam podnio odbacivanje i otvorio put pomirenju.

Još snažnija pouka dolazi kada braća traže mjesta zdesna i slijeva u Isusovoj slavi. Isus ih pita mogu li piti čašu koju on pije. Oni odgovaraju da mogu, premda još ne shvaćaju cijenu toga odgovora. Isus ne obećava povlaštena mjesta, nego Dvanaestoricu poučava da veličina neće pripadati onomu koji gospodari, već onomu koji služi. Ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade za mnoge.

Ta riječ daje ključ Jakovljevu apostolstvu. Nije dovoljno ostaviti mreže; potrebno je napustiti i potrebu da se bude iznad drugih. Nije dovoljno biti blizu čudesima; potrebno je ući u logiku križa. Jakovljeva gorljivost postaje evanđeoska tek kada više ne traži oganj za druge, nego prihvaća čašu ponuđenu njemu.

U Getsemaniju je Jakov ponovno među trojicom koje Isus uzima sa sobom dublje u vrt. Ondje učenici zaspu dok Učitelj moli. Evanđelje ne uljepšava njihovu slabost. Jakov nije mučenik zato što nikada nije zakazao, nego zato što ga je uskrsli Krist, unatoč njegovoj slabosti, učinio svjedokom. Apostolska vjernost nije samouvjereno junaštvo; ona raste iz milosti koja podiže učenika i šalje ga.

Djela apostolska o Jakovljevoj smrti govore kratko. Kralj Herod Agripa dao ga je pogubiti mačem, vjerojatno oko 44. godine. Jakov je tako prvi među Dvanaestoricom čije je mučeništvo izrijekom zabilježeno u Novom zavjetu. Čaša o kojoj je govorio Isus više nije bila slika koju je lako prihvatiti riječima. Jakov ju je popio dajući život za pripadnost Kristu.

Euzebije Cezarejski prenosi stariju predaju prema kojoj se čovjek koji je Jakova doveo pred sud, potresen njegovim svjedočenjem, obratio i zajedno s njim bio pogubljen. To nije dio novozavjetnog izvještaja, ali izražava smisao mučeništva: ono nije osveta nad progoniteljem, nego svjedočanstvo koje i neprijatelju ostavlja otvorena vrata obraćenja.

Mnogo kasnija predaja povezuje Jakova sa Španjolskom i njegov grob sa Santiagom de Compostelom. Povijesno se ne može izjednačiti s novozavjetnim svjedočanstvom o njegovu apostolstvu i smrti. Ipak, stoljetna hodočasnička pobožnost sačuvala je prikladnu sliku: kršćanski život jest put na kojem učenik dopušta Kristu da mijenja smjer njegovih želja.

Crkva Jakova slavi 25. srpnja. Njegova svetost nije priča o naravi bez žara, nego o žaru oslobođenom od sebičnosti. Sin groma naučio je da Kristova snaga ne silazi kao oganj na protivnika, nego se daruje do smrti. Zato Jakov ostaje svjedok nade za svakoga učenika kojemu revnost još treba postati ljubav, a želja za veličinom služenje.