Rođenje svetog Ivana Krstitelja

U vrijeme rođenja svetog Ivana Krstitelja često se smatralo da je ženina nemogućnost da začne znak Božje nemilosti i kazna za grijeh. Premda znamo da to nije tako, važno je razumjeti da je Bog često podizao velike vođe upravo od onih koji su dugo molili Boga za dijete. Sara je bila nerotkinja prije nego što je začela Izaka. Rebeka je bila nerotkinja prije nego što je rodila Ezava i Jakova. Rahela je bila nerotkinja prije nego što je rodila Josipa. Manoahova je žena bila nerotkinja dok nije rodila Samsona. I Ana je bila nerotkinja dok nije rodila Samuela. Današnja svetkovina slavi jedno od najvećih rođenja u povijesti. Prisjetimo se da će sam Isus kasnije reći: „Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja“ (Matej 11,11).

Kad je Elizabeta začela Ivana Krstitelja, ona i njezin muž Zaharija „bijahu poodmakli u godinama“ (Luka 1,7). Navještaj djetetova rođenja došao je Zahariji kada je ždrijebom izabran iz svojega svećeničkog reda da uđe u Svetište Hrama i prinese tamjan Gospodinu. To je bila jedna od najvećih časti starozavjetnih svećenika. Dok je bio u Svetištu, ukazao mu se arkanđeo Gabrijel, koji stoji pred Bogom, da mu navijesti radosnu vijest. Zahariji je bilo rečeno da njegova žena ne će samo začeti i roditi sina, nego da će njegov sin „biti velik pred Gospodinom... napunjen Duha Svetoga već od majčine utrobe... obratiti mnoge sinove Izraelove Gospodinu, Bogu njihovu... ići pred njim u duhu i sili Ilijinoj... obratiti srca otaca prema djeci... pripraviti Gospodinu narod spreman“ (usp. Luka 1,15–17). Ovaj navještaj rođenja svetog Ivana Krstitelja nije bio samo radosna vijest, nego gotovo nešto iznad svake ljudske vjere. Zaharija je jamačno kroz sav svoj brak nosio žalost što nema djece, a sada mu arkanđeo govori da će dijete koje će uskoro biti začeto biti veliko na način koji nadilazi svako očekivanje. Naravno, znamo da Zaharija isprva nije povjerovao te je ostao nijem sve dok se Ivan nije rodio.

Sljedeće slavno poglavlje u povijesti svetog Ivana Krstitelja započinje kada se isti taj arkanđeo Gabrijel ukazao Mariji, Bezgrešno Začetoj, i navijestio joj da će zasjenjenjem Duha Svetoga začeti Spasitelja svijeta. Nakon toga navještaja Gabrijel joj reče: „A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!“ (Luka 1,36–37). To otkriva da je, u Očevu naumu spasenja, Ivanovo poslanje bilo tijesno povezano s Isusovim. To se još jasnije potvrđuje kada Marija žurno polazi svojoj rođakinji Elizabeti da joj pomogne u posljednjim mjesecima trudnoće. Na zvuk Marijina pozdrava zaigra nerođeno dijete, Ivan, od radosti u Elizabetinoj utrobi. O tom događaju sveti Toma Akvinski uči da je Ivan u tome trenutku bio posvećen u utrobi, što znači da je bio oslobođen od grijeha i pripravljen za svoje sveto poslanje pripravljanja puta Isusovu djelovanju. Sveti Toma ide čak tako daleko da o tome trenutku posvećenja razmišlja ovako: „Možda je i u ovoga djeteta uporaba razuma i volje bila toliko unaprijeđena da je već u majčinoj utrobi mogao spoznati, vjerovati i pristati, dok kod druge djece za to moramo čekati da odrastu: i to također smatram čudesnim učinkom božanske moći“ (Summa Theologica 3.27.6).

Ivanovo rođenje, koje danas slavimo, bilo je okruženo otajstvom, udivljenjem, strahopoštovanjem i dubokim zanimanjem. Reakciju na Ivanovo rođenje sveti Luka bilježi ovako: „Strah obuze sve njihove susjede pa se po svem Gorju judejskom razglašavahu svi ti događaji. I koji god su čuli, razmišljahu o tome pitajući se: ‘Što li će biti od ovoga djeteta?’ Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime“ (Luka 1,65–66).

Osim svetkovine Kristova Rođenja (Božića), sveti Ivan Krstitelj jedina je osoba čije rođenje Crkva časti svetkovinom. Rođenje naše Blažene Majke slavi se blagdanom, premda se njezino Bezgrješno začeće slavi većom čašću svetkovine. Doista je velika čast da se rođenje ovoga jedinstvenog čovjeka časti najvišim stupnjem slavlja u našoj Crkvi.

Dok obilježavamo rođenje svetog Ivana Krstitelja, promatrajmo ovaj rođendan iz dviju perspektiva. Prvo, gledajmo ga iz nebeske i vječne perspektive. Anđeli i sveci zauvijek će slaviti Boga zbog ovoga velikog događaja i zbog značajne uloge koju je Ivan imao u povijesti spasenja. Drugo, gledajmo ga iz posve ljudske perspektive. Pokušajmo razmatrati divljenje i strahopoštovanje koje je moralo obuzeti Elizabetu i Zahariju. Promotrimo njihovu ljudskost. Bili su stvarni ljudi koji su postali stvarni roditelji i kojima su bile naviještene velike stvari o njihovu djetetu. Unatoč tomu, Ivan je i dalje bio njihovo dijete, kao što je Isus bio Marijino Dijete. Ispravan pogled na svaki događaj koji slavimo u povijesti spasenja jest sjediniti ljudsku i božansku perspektivu, transcendentno i blisko, osobno i nadnaravno, kako bismo potpunije razumjeli, sudjelovali u i vjerovali u ove slavne i povijesne događaje koji su otvorili vrata Neba svima koji vjeruju.