Rođenje Gospodinovo (Božić)

Božić slavi da je vječni Sin Božji radi našega spasenja postao čovjekom. Jaslice, pastiri i pjesma anđela imaju smisao unutar te kristološke ispovijesti: dijete rođeno od Marije jest pravi Bog i pravi čovjek. Bog ne spašava iz daljine, nego ulazi u ljudsku povijest, tijelo i ranjivost.

Evanđelja po Mateju i Luki donose različite, međusobno dopunjujuće pripovijesti o Isusovu rođenju. Luka govori o putu u Betlehem, jaslama, pastirima i anđelima; Matej o Josipu, mudracima, Herodu i bijegu u Egipat. Ivan ne opisuje prizor rođenja, nego njegov najdublji smisao: Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama.

Evanđeoske tekstove ne treba svesti na jednu sentimentalnu kronologiju. Oni su teološka svjedočanstva ukorijenjena u povijesnoj tvrdnji da je Isus rođen od Marije u vrijeme Heroda. Kasnija predaja obogatila je prikaz volom, magarcem i brojnim detaljima koji nisu izravno navedeni u evanđeljima. Jaslice mogu vjerno naviještati vjeru kada razlikuju simbol od biblijskoga podatka.

Crkva u Rimu slavi Kristovo rođenje 25. prosinca barem od četvrtoga stoljeća. Povjesničari raspravljaju o odnosu datuma prema rimskim zimskim svetkovinama i ranokršćanskom računanju Kristova začeća 25. ožujka. Liturgijski smisao ne ovisi o tvrdnji da je to dokazani kalendarski datum rođenja. Datum služi godišnjemu slavlju stvarnoga Utjelovljenja.

Božić nije početak Kristova postojanja. Sin je odvijeka s Ocem; u punini vremena uzima ljudsku narav. Kalcedonska vjera ispovijeda jednu Kristovu osobu u dvjema naravima, božanskoj i ljudskoj. Zato kršćansko klanjanje pred djetetom ne obožava nemoć samu po sebi, nego prepoznaje poniznost svemogućega Boga.

Siromaštvo jaslica ne smije postati romantična kulisa koja prikriva stvarnu oskudicu. Kristov dolazak daje osobitu težinu gladnomu, prognanomu, djetetu i obitelji bez sigurnosti. Matejev izvještaj o Herodovu nasilju i bijegu u Egipat sprječava da se Božić odvoji od svijeta u kojem nevini još trpe.

Rođenje Gospodinovo zato nije bijeg u toplinu prošlosti. Ono naviješta novu blizinu Boga koja traži odgovor vjere, klanjanja i ljubavi. Crkva slavi dijete iz Betlehema kao uskrsloga Gospodina: onaj koji leži u jaslama isti je koji će položiti život i pobijediti smrt. U toj cjelini Božić postaje početak vazmene radosti, a ne njezina sentimentalna zamjena.