Prikazanje Gospodinovo

Marija i Josip bili su vjerni Židovi koji su obdržavali Mojsijev Zakon. Židovski je Zakon propisivao da se za prvorođenoga sina imaju izvršiti dva obredna čina. Prvo, majka novorođenoga sina bila je obredno nečista sedam dana, a zatim je trebala „još trideset i tri dana provesti čisteći se od krvi“ (Levitski zakonik 12,2–8). Tijekom tih četrdeset dana nije smjela „ništa sveto dotaći niti u Svetište ući dok se ne navrše dani njezina čišćenja“. Zbog toga se današnji blagdan katkad nazivao i „Marijino očišćenje“. Drugo, otac prvorođenoga sina trebao je „otkupiti“ dijete prinoseći svećeniku žrtvu od pet šekela, kako bi potom svećenik prikazao dijete Gospodinu (usp. Brojevi 18,16). Prisjetimo se da su za vrijeme desete pošasti bili pobijeni svi egipatski prvenci, i od životinja i od ljudi, dok su prvorođeni sinovi Izraelaca bili pošteđeni. Stoga je ovaj prinos za prvorođenoga sina u Hramu bio način obrednoga otkupljenja u spomen na zaštitu tijekom te pošasti. Budući da je Isus bio prikazan u Hramu radi toga otkupljenja, današnji se blagdan sada naziva „Prikazanje u Hramu“.

„Svijećnica“ je također tradicionalni naziv današnjega blagdana jer se već u petome stoljeću razvio običaj da se ovaj blagdan slavi sa zapaljenim svijećama. Upaljene su svijeće simbolizirale Šimunovo proroštvo da će Isus biti „svjetlost na prosvjetljenje naroda“. Naposljetku, ovaj se blagdan nazivao i „Blagdan svetoga susreta“ jer je Bog, u osobi Isusa, susreo Šimuna i Anu u Hramu.

Današnji se blagdan u Crkvi slavi četrdeset dana nakon Božića, obilježavajući dan kada su Marija i Josip donijeli Isusa u Hram. Premda je Marija bila čista i bez grijeha od samoga trenutka svoga začeća, i premda Sin Božji nije trebao biti otkupljen, Marija i Josip ispunili su te obredne obveze.

U središtu ovoga slavlja nalazi se susret Šimuna i Ane s Kristom Djetetom u Hramu. Upravo se u tome svetom susretu Isusovo božanstvo po prvi put očituje po ljudskom proroku. Pri njegovu rođenju anđeli su pastirima navijestili njegovo božanstvo, ali u Hramu je Šimun bio prvi koji je razumio i proglasio Isusa Spasiteljem svijeta. On je također prorokovao da će se to spasenje ostvariti mačem boli koji će probosti Bezgrješno Srce Marijino. I Ana, proročica, pristupi te „hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu“ (Luka 2,38). Tako su ti obredni čini bili i trenutak u kojemu je Isusovo božansko poslanje bilo očitovano svijetu.

Dok slavimo Marijino obredno očišćenje i Isusovo obredno otkupljenje, trebamo ih promatrati kao čine u kojima smo i sami pozvani sudjelovati. Prije svega, nitko od nas nije dostojan ući u pravi Hram Gospodnji na nebesima. Pa ipak, pozvani smo ući u taj Hram u zajedništvu s Marijom, svojom Blaženom Majkom. Njezin je pristanak na volju Božju otvorio vrata Božje milosti svima nama, omogućivši nam da po milosti duhovno postanemo Isusova „majka“ dopuštajući mu da se rodi u našim srcima. S njom sada možemo stupiti pred Boga, očišćeni i sveti u njegovim očima.

Također trebamo gledati kako nas Sveti Josip otkupljuje dok prikazuje Isusa u Hramu. Prinoseći Krista Isusa svećeniku da ga prikaže Ocu, Sveti Josip prikazuje i sve one koji nastoje živjeti u sjedinjenju s Isusom. Nada je da će, poput Šimuna i Ane, i drugi vidjeti Boga živa u nama te po nama iskusiti Spasitelja svijeta.

Razmatraj danas svoju dušu kao novi Hram Gospodnji te priznaj svoju potrebu da budeš očišćen i prikazan Ocu nebeskomu. Dok Krist nastavlja ulaziti u hram tvoje duše, moli da zasja kako bi ga drugi mogli vidjeti te da, poput Šimuna i Ane, susretnu našega Gospodina u tebi.