Prikazanje Blažene Djevice Marije

Postoje tri „evanđelja” za koja se vjeruje da su snažno utjecala na današnji spomendan — Jakovljevo protoevanđelje, Evanđelje Pseudo-Matejevo i Evanđelje o Marijinu rođenju. Najstariji od tih spisa bilo je Jakovljevo protoevanđelje (koje se naziva i „Jakovljevo apokrifno evanđelje”), a najvjerojatnije je nastalo negdje u drugome stoljeću. Ne smatra se dijelom nadahnute Božje riječi, to jest kanona Svetoga pisma, jer se čini da ga zapravo nije napisao apostol Jakov. Ipak, kao i mnogi ranokršćanski spisi, ovo je apokrifno evanđelje imalo velik utjecaj u ranoj Crkvi. Upravo iz toga spisa Crkva preuzima tradicionalna imena roditelja Blažene Djevice Marije — svetih Joakima i Ane — jer je to jedini zapis koji imamo o njihovim imenima.

Jakovljevo protoevanđelje donosi podroban prikaz života Blažene Djevice Marije. Govori o njezinu bezgrješnom začeću, rođenju, prikazanju u Hramu i životu u Hramu, gdje je neprestano molila i gdje su joj anđeli služili sve do dvanaeste godine. Pripovijest se zatim nastavlja njezinim čudesno uređenim brakom sa svetim Josipom, Isusovim rođenjem, Herodovim susretom s mudracima, pokoljem nevine dječice i mučeništvom Zaharije, oca svetoga Ivana Krstitelja. Premda Jakovljevo apokrifno evanđelje ne proturječi ničemu što nalazimo u kanonskim Evanđeljima, dodaje mnoge pojedinosti koje bi mogle biti istinite.

U vrijeme rođenja Blažene Djevice Marije nije bilo neuobičajeno da neka djeca već u ranoj dobi budu prikazana u Hramu, da ondje budu odgajana i da stupe u službu Hrama. Pomagala su svećenicima i vršila djela služenja iz ljubavi. Iako je svaki prvorođeni dječak osam dana nakon rođenja obredno bio prikazan svećeniku u Hramu kako bi bio posvećen Bogu, ponekad su i djevojčice bile prikazivane, ali radi stupanja u hramsku službu. Sveti Alfonz Marija Liguori, crkveni naučitelj iz osamnaestoga stoljeća koji je mnogo pisao o Blaženoj Djevici Mariji, ovako opisuje njezino prikazanje u Hramu, slijedeći gore spomenute apokrifne izvještaje:

„Tek što je navršila tri godine, sveta djevojčica Marija zamolila je svoje roditelje da bude smještena u hram prema obećanju koje su dali. Kad je stigao određeni dan, bezgrješna mlada Djevica napustila je Nazaret sa svetim Joakimom i svetom Anom, praćena mnoštvom anđela koji su pratili to sveto dijete određeno da postane majkom njihova Stvoritelja… Po dolasku u hram u Jeruzalemu, sveta se djevojčica okrenula svojim roditeljima. Kleknuvši, poljubila im je ruke, zatražila njihov blagoslov i zatim se, ne osvrnuvši se, uspela hramskim stubama. Ondje se, odričući se svijeta i svega što joj je mogao ponuditi, potpuno prikazala i posvetila Bogu. Od tada je Marijin život u hramu bio neprekidno djelo ljubavi, u kojemu je cijelo svoje biće prinosila svome Gospodinu… Kao mlada djevica u hramu, Marija nije činila ništa drugo nego molila, želeći biti službenicom blažene Djevice izabrane da bude Majka Božja” (Slave Marijine, O blagdanu Marijina prikazanja).

Vjeruje se da je ovaj blagdan nastao u istočnoj bizantskoj liturgiji oko šestoga stoljeća, u vrijeme kada je bizantski rimski car Justinijan I. sagradio crkvu u Jeruzalemu, blizu ruševina Hrama, nazvanu bazilika Svete Marije Nove. Do devetoga stoljeća nekoliko samostana Latinske Crkve počelo je slaviti ovaj blagdan, a u petnaestome stoljeću uvršten je u kalendar sveopće Crkve.

Godine 1953. papa Pio XII. povezao je ovaj spomendan Marijina prikazanja s godišnjim obilježavanjem Svjetskoga dana klauzurnoga života. Učinio je to zbog uvjerenja da Blažena Djevica Marija nije samo kao dijete bila prikazana u Hramu, nego je ondje svoje djetinjstvo proživjela u stalnoj molitvi i samoći, postavši najsavršenijim uzorom onima koji žive u klauzuri.

Godine 1974. papa sveti Pavao VI. napisao je prekrasnu apostolsku pobudnicu Marialis Cultus (Za ispravno usmjeravanje i razvoj pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji), u kojoj govori o razvoju marijanske pobožnosti u životu Crkve. Govoreći o blagdanima poput današnjega, koji nam djelomice dolaze iz apokrifnih izvora, kaže: „Postoje i drugi [blagdani] koji, neovisno o svojem apokrifnom sadržaju, iznose uzvišene i uzorne vrednote te nastavljaju časne predaje koje osobito potječu s Istoka.”

Dok slavimo liturgijski spomendan Prikazanja Marijina u Hramu, na osobit način častimo činjenicu da je Blažena Djevica Marija, bez obzira na nedostatak sigurnosti u povijesne pojedinosti, od svojih najranijih godina živjela život duboke molitve i kontemplacije te tako nastavila tijekom cijeloga života. Ona je uvijek bila, i ostaje, Bezgrješna, bezgrješna Zaručnica Duha Svetoga, prva kontemplativka i ona koja je cijeli svoj život posvetila služenju Božjoj volji. Čak i ako prikaz njezina prikazanja i djetinje službe u Hramu nije posve vjerno prenesen u tim ranim izvorima, duhovna stvarnost njezine potpune posvećenosti Božjoj volji tijekom cijeloga života neupitna je dogma naše vjere.

Dok danas razmatramo rani život Blažene Djevice Marije i njezinu predanost Božjoj volji, promislimo o činjenici da je svako dijete sposobno za duboku vjeru i predanje Božjoj volji. Vama kojima je povjerena skrb i odgoj djece, neka vas molitveno razmatranje svetoga života blažene Marije u djetinjstvu nadahne da pomognete svim mladima nasljedovati njezinu duboku vjeru i svetost.