Presveto Ime Marijino
- Slavi se
- 12. rujna
- Neobvezni spomendan
Sav je svijet ispunjen njezinom slavom, a to osobito vrijedi za kršćanske narode, koji su je izabrali za čuvaricu i zaštitnicu kraljevstava, pokrajina, biskupija i gradova. Mnoge su katedrale posvećene Bogu u njezino ime. Nema crkve bez oltara njoj posvećena, nema zemlje ni kraja bez barem jedne njezine čudotvorne slike, gdje se liječe svakojake nevolje i primaju raznovrsne milosti. Mnoge su bratovštine i udruženja koja je časte kao zaštitnicu; mnogi su redovi pod njezinim imenom i zaštitom; mnogi su članovi družbi i redovnici svih zajednica koji izriču njezine hvale i razglašuju njezino milosrđe. Nema djeteta koje je ne hvali tepajući „Zdravo Marijo“. Gotovo da i nema grešnika, ma kako okorjela, koji u sebi ne nosi barem kakvu iskru pouzdanja u nju. Čak joj i sami đavli u paklu, premda je se boje, iskazuju poštovanje.
Bitka kod Lepanta 7. listopada 1571. bila je presudan pomorski sukob u kojem je Sveta liga — savez raznih katoličkih pomorskih država — uspješno porazila osmansku flotu. Da zahvali za tu pobjedu, papa Pio V. ustanovio je blagdan Gospe od Pobjede, kasnije poznat kao blagdan Gospe od Krunice.
Nešto više od stoljeća poslije odigrala se još jedna presudna bitka. Dana 12. rujna 1683. vođena je Bitka kod Beča. Kršćanske snage Svetoga Rimskog Carstva i Poljsko-Litavske Unije, pod zapovjedništvom poljskoga kralja Ivana III. Sobjeskoga, izvojevale su pobjedu nad znatno brojnijim snagama Osmanskoga Carstva. Prije te bitke kralj Ivan III. Sobieski povjerio je svoju vojsku Blaženoj Djevici Mariji, posjetivši svetište Gospe Čenstohovske. Pobjeda je pripisana njezinu zagovoru, pa je papa Inocent XI. iz zahvalnosti sljedeće godine, 1684., uveo blagdan Presvetoga Imena Blažene Djevice Marije u opći crkveni kalendar.
Naravno, štovanje Presvetoga Imena Blažene Djevice Marije nije započelo 1684. godine. I prije toga taj se blagdan slavio na raznim mjestima diljem Crkve i u različita vremena. Štovanje Marijina imena, međutim, seže mnogo dalje u prošlost. Efeški sabor 431. godine naučavao je da se Blažena Djevica Marija s pravom naziva „Majkom Božjom“ ili „Bogorodicom“ (Theotokos). Do šestoga stoljeća anđeoski pozdrav iz Luke 1,28 uobičajeno se upotrebljavao kao molitva: „Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!“ Do četrnaestoga stoljeća često se s njime povezivao i drugi dio molitve Zdravo Marijo: „Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike sada i na času smrti naše.“ U šesnaestome stoljeću Tridentski je sabor u svojem katekizmu vjernicima službeno preporučio cijelu tu molitvu, onako kako je imamo danas.
Također je providnosno primijetiti da datum 12. rujna dolazi ubrzo nakon što 8. rujna slavimo blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije. Kad su Rimljani vladali Palestinom, bio je običaj da novorođene djevojčice dobiju ime pri rođenju ili ubrzo nakon njega. Stoga Crkva slavi Marijin imendan četiri dana nakon proslave njezina rođenja. Prvorođena muška djeca tradicionalno su osmoga dana nakon rođenja u Hramu dobivala ime i bila obrezivana. Zato slavimo spomendan Presvetoga Imena Isusova 3. siječnja, ubrzo nakon završetka božićne osmine 1. siječnja. Marija i Isus jedini su koji imaju liturgijska slavlja u čast svojih imena.
Imena sa sobom nose veliko značenje i važnost. Kada se nekome obraćamo službeno i izravno, uobičajeno je najprije izgovoriti njegovo ime. Ime osobu jedinstveno označuje i daje joj dostojanstvo. Zbog toga je u molitvi našem Gospodinu uobičajeno zazivati njegovo ime: „Isuse!“ Tako je i s Marijom. Zazivati je po imenu znači tražiti njezine molitve na osoban i prisan način. Zato imena Isusa i Marije treba promatrati i shvaćati kao moćna, tako da nas potiču da ih osobno zazivamo, s pouzdanjem u ono što oni jesu.
Dok danas častimo Presveto Ime Blažene Djevice Marije, razmisli o dubini svojega pouzdanja u njezin majčinski zagovor. Kraljevi i vojske zazivali su je za zaštitu i pobjedu. Grešnici su tražili njezinu majčinsku pomoć da nadvladaju svoje slabosti. Sveci su joj se povjeravali, znajući da će ih ona uzdići i privesti svome božanskom Sinu. Pape su pjevale njezine hvale. Crkveni su sabori konačno poučavali o njezinoj ulozi u povijesti spasenja. Svi koji je zazivaju trebaju biti sigurni da će njihove molitve biti uslišane. Obrati joj se danas, povjeri se njezinu zagovoru i budi uvjeren da će ti njezine molitve izmoliti obilje milosti i milosrđa od njezina Sina.
Molitva
Predraga Majko Marijo, Majko Božja i moja majko, ljubim te i zazivam te da me primiš u svoje majčinsko srce kako bi me prikazala svome Sinu, Isusu. Tvoj me Sin, dok je visio na križu, povjerio tvojoj majčinskoj brizi, a ja sada nasljedujem to predanje predajući sama sebe tebi kao svojoj majci. Isprosi mi svaku milost koja mi je potrebna da budem vjeran Božjoj volji, kako bih nasljedovao vjernost koju si ti očitovala u svome životu. Majko Marijo, moli za mene. Isuse, uzdam se u Tebe.
