Presveto Ime Isusovo
- Slavi se
- 3. siječnja
Priča o Presvetom Imenu Isusovu
Premda bi sveti Pavao mogao polagati pravo na zaslugu za promicanje pobožnosti prema Svetom Imenu, jer je u Poslanici Filipljanima napisao da je Bog Otac Kristu Isusu dao „ime nad svakim imenom” (usp. Fil 2,9), ta je pobožnost postala omiljena zahvaljujući cistercitskim redovnicima i redovnicama u 12. stoljeću, a osobito propovijedanjem svetoga Bernardina Sienskoga, franjevca iz 15. stoljeća.
Bernardin se služio pobožnošću prema presvetom imenu Isusovu kao sredstvom za nadvladavanje ogorčenih, a često i krvavih klasnih sukoba te obiteljskih suparništava ili osveta u talijanskim gradovima-državama. Ta je pobožnost rasla, dijelom zahvaljujući franjevačkim i dominikanskim propovjednicima. Još se više proširila nakon što su je u 16. stoljeću počeli promicati isusovci.
Godine 1530. papa Klement V. odobrio je za franjevce Časoslov o Svetom Imenu. Godine 1721. papa Inocent XIII. proširio je taj blagdan na cijelu Crkvu.
Razmišljanje
Isus je umro i uskrsnuo radi svih ljudi. Nitko ne može prisvojiti Isusovo ime kao vlastito zaštićeno pravo. Isus je Sin Božji i Marijin sin. Sve što postoji stvoreno je u Sinu Božjemu i po njemu (usp. Kol 1,15-20). Presveto Ime Isusovo obeščašćuje se kad ga bilo koji kršćanin rabi kao opravdanje za grdnju nekršćana. Isus nas podsjeća da smo, budući da smo svi s njime povezani, zato svi povezani i jedni s drugima.
