Presveto Ime Isusovo
- Slavi se
- 3. siječnja
Spomendan Presvetoga Imena Isusova slavi otajstvo osobe koja to ime nosi. U biblijskom svijetu ime otkriva identitet i poslanje, a ime Isus znači da Bog spašava. Kršćanin ga zato ne izgovara kao čarobnu riječ, nego kao kratku ispovijest vjere u Sina Božjega koji je umro i uskrsnuo za sve ljude.
Evanđelje pripovijeda da je Marijino dijete dobilo ime Isus po Božjoj poruci prenesenoj prije njegova rođenja. Pavao u Poslanici Filipljanima naviješta da je poniženi i uzvišeni Krist primio „ime nad svakim imenom”, pred kojim se prigiba svako koljeno. Zazivati Isusa znači priznati njegovo gospodstvo i pouzdati se u spasenje koje čovjek ne može proizvesti vlastitom snagom.
Pobožnost Isusovu imenu razvijala se postupno. U srednjem vijeku širile su je cistercitske zajednice, a osobitu joj je snagu u 15. stoljeću dao sveti Bernardin Sienski. Propovijedao je po talijanskim gradovima razdiranima obiteljskim osvetama i stranačkim sukobima. Znak s monogramom IHS, povezan s Isusovim imenom, stavljao je pred zavađene građane kao poziv na pomirenje pod Kristovim gospodstvom.
Franjevački i dominikanski propovjednici nastavili su širiti tu pobožnost, a poslije su je snažno promicali isusovci. Za franjevce je 1530. odobreno posebno bogoslužje Presvetoga Imena, a papa Inocent XIII. proširio je blagdan na cijelu Crkvu 1721. U obnovljenom liturgijskom kalendaru spomendan se slavi 3. siječnja, blizu božićnih slavlja u kojima Crkva sluša kako je utjelovljeni Sin primio ljudsko ime.
Častiti Isusovo ime znači paziti i kako se ono upotrebljava. Ono se obeščašćuje praznim zazivanjem, psovkom ili kada ga se rabi kao opravdanje za prezir i nasilje. Nitko ne može Kristovo ime prisvojiti za vlastitu skupinu, politiku ili osvetu. Onaj koji ga zaziva pozvan je uskladiti govor i postupke s Isusovim milosrđem.
Spomendan Presvetoga Imena vraća vjernika središtu kršćanske molitve. Ime koje su izgovarali Marija, Josip, apostoli i ljudi koji su tražili ozdravljenje ostaje ime živoga Gospodina. Izgovoriti ga s vjerom znači otvoriti život njegovu spasenju i dopustiti da njegovo milosrđe oblikuje odnos prema svakomu čovjeku.
