Preobraženje Gospodinovo
- Slavi se
- 6. kolovoza
- Blagdan
„Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra i Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: ‘Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.’ Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!’”
Sva tri sinoptička evanđelja bilježe događaj Gospodinova preobraženja (Matej 17,1–8; Marko 9,2–8; Luka 9,28–36). Neposredno prije Preobraženja sva tri evanđelja također bilježe Isusov odlazak s učenicima u Cezareju Filipovu, koja se nalazila oko trideset milja sjeverno od Galilejskoga mora. Cezareja Filipova bijaše pretežno poganski grčki grad pod rimskom vlašću. Ondje se u jednoj špilji, za koju se držalo da nema dna i koju se često nazivalo vratima podzemlja zbog njezine povezanosti s poganskim božanstvom, štovao grčki bog Pan. Upravo ondje Isus upita svoje učenike što oni misle, tko je on. Petar izjavi: „Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.” Tada Isus blagoslovi Petra i navijesti svoju nakanu da na Petru sagradi svoju Crkvu, izjavljujući da je „vrata paklena neće nadvladati…” (Matej 16,16–18).
Nakon toga značajnog razgovora Isus je počeo svojim učenicima otkrivati što ga čeka — njegov put u Jeruzalem da ondje trpi i umre. Petar se usprotivi toj objavi, na što mu Isus strogo odgovori, ispravljajući Petrovo ljudsko razmišljanje božanskom mudrošću (Matej 16,22–23).
To je kontekst blagdana Preobraženja koji danas slavimo. Najprije je Isus navijestio pobjedu svoje Crkve nad zlom. Zatim im je obznanio da će ta pobjeda biti ostvarena njegovom vlastitom mukom i smrću. Premda je prva poruka ohrabrujuća, drugu je teško prihvatiti. Prema evanđeljima, Isus je svojim učenicima ostavio otprilike tjedan dana da se bore s tim poukama, a to je za njih zacijelo bilo teško vrijeme.
Poznajući njihovu borbu, Isus povede sa sobom svoju trojicu najbližih drugova, Petra, Jakova i Ivana, na visoku goru. Ondje se preobrazio pred njima, zračeći čistim bijelim svjetlom, razgovarajući s Mojsijem i Ilijom, a Otac je potvrdio njegov identitet.
Taj je događaj vjerojatno imao svrhu učvrstiti vjeru njegovih učenika nakon tjedna provedenoga u razmišljanju o Isusovoj naviještenoj muci i smrti, zajedno s njegovim pozivom da ga moraju slijediti. Preobraženje je potvrdilo Isusovo božanstvo i njegov odnos s poštovanim likovima Mojsija i Ilije. Štoviše, Otac nebeski potvrdio je Isusa kao svoga božanskoga Sina, u kojem mu je sva milina.
Nakon Isusova uskrsnuća i uzašašća, ta su trojica apostola prenosila svoje iskustvo Preobraženja, učvršćujući druge u vjeri. Ta se pripovijest i danas prenosi kako bi nas osnažila dok nosimo vlastite križeve.
Blagdan Preobraženja mudro je smješten četrdeset dana prije blagdana Uzvišenja svetoga Križa. Stoga Preobraženje valja promatrati kao pripravu i za Kristov križ i za naše sudjelovanje u toj pobjedi. Prema evanđelju, pozvani smo uzeti svoj križ i slijediti Isusa na slavu Očevu, za ispunjenje njegove volje i za dobro Crkve, koju vrata paklena nikada neće nadvladati.
Dok danas slaviš Preobraženje, promatraj taj događaj kao predokus nagrade koja te čeka i kao izvor ohrabrenja da ustraješ u svakoj patnji radi konačne Kristove pobjede. Kršćanski život, kako je to rekao sam Isus, sastoji se u trpljenju i umiranju iz ljubavi i s nepokolebljivom nadom. Sjedinjujući svoje kušnje s Kristovim križem, postajemo dionici njegove slavne pobjede u svu vječnost.
Molitva
Moj preobraženi Gospodine, svima koji te slijede obećavaš trpljenje i smrt, ali obećavaš i nadu koja čeka one koji ustraju. Udijeli mi milost da ustrajem pod svakim križem života, sjedinjujući svoje patnje s tvojima, kako bih jednoga dana mogao postati dionik slave vječnoga života na nebu. Isuse, uzdam se u tebe.
