Obraćenje svetoga Pavla, apostola

„Ta ja sam najmanji od apostola i nisam dostojan zvati se apostolom jer sam progonio Crkvu Božju. Ali milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše uzaludna. Naprotiv, radio sam više od svih njih — ali ne ja, nego milost Božja sa mnom. Dakle, bilo ja bilo oni, tako propovijedamo, tako vjerujete.“ ~ 1 Kor 15,9–11

Razmatranje: Pavao se rodio kao Židov u rimskome gradu Tarzu, na području današnje Turske. Osmoga je dana bio obrezan i primio hebrejsko ime Savao. U mladosti je počeo proučavati Mojsijev zakon u Jeruzalemu pod Gamalielom, članom Velikoga vijeća i jednim od najuglednijih farizeja i učitelja Zakona svoga doba. Farizeji su nabrojili 613 zakona sadržanih u Tori, prvih pet knjiga Biblije. Savao je zasigurno pomno proučavao svaki od tih zakona.

Kad je Savao bio u ranim dvadesetima, Isus iz Nazareta započeo je svoje javno djelovanje, tijekom kojega je osporavao kruta tumačenja Mojsijeva zakona kakva su naučavali farizeji. Isus je bio raspet tri godine poslije, kad je Savao imao oko dvadeset i pet godina. Sada već i sam farizej, Savao se posve protivio Isusovu nauku, držeći da je u suprotnosti s Mojsijevim zakonom koji je tako dobro upoznao, ali kroz iskrivljenu prizmu farizejskih tumačenja. Nakon Isusova raspeća, Savao se gorljivo posvetio progonu Isusovih sljedbenika. Čak i kada je njegov vlastiti učitelj, Gamaliel, preporučio da se Isusovi sljedbenici ostave na miru, Savao se nije mogao suzdržati.

Prvo zabilježeno mučeništvo u Crkvi nakon Isusove smrti dogodilo se uz Savlov pristanak, kada su oni koji su kamenovali svetoga Stjepana odložili svoje haljine do Savlovih nogu dok je on to promatrao. Nakon toga, Savao je od velikoga svećenika u Jeruzalemu dobio pismo ovlasti da pođe i izvan grada, pretražujući kuću po kuću kako bi uhitio one koji slijede Isusa i okovane ih doveo natrag na suđenje u Jeruzalem. Dok je s tim pismom putovao prema Damasku, doživio je nešto što neće samo zauvijek promijeniti njegov život, nego i promijeniti sav svijet.

„Kad se putujući približio Damasku, odjednom ga obasja svjetlost s neba. Sruši se na zemlju i začu glas koji mu govoraše: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš?’ On upita: ‘Tko si, Gospodine?’ A on će: ‘Ja sam Isus koga ti progoniš.’“ (Dj 9,3–5). Nakon toga Savao je oslijepio te su ga morali uvesti u grad Damask, gdje je ostao tri dana, posteći, moleći i razmatrajući taj susret.

U tome je gradu bio jedan Isusov učenik po imenu Ananija. Ananija je znao za Savlov progon Crkve i silno ga se bojao. Ali Isus se ukazao Ananiji i rekao mu da pođe k Savlu, položi na nj ruke, ozdravi ga i krsti. Isus mu je objasnio: „On mi je oruđe izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove. A ja ću mu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti“ (Dj 9,15–16). Ananija je učinio kako mu je bilo rečeno, a Savao je poslušao, obratio se, krstio se i započeo nov život kao apostol Gospodina Isusa. S vremenom je Savao počeo rabiti svoje rimsko ime „Pavao“ radije nego svoje hebrejsko ime „Savao“.

Naš današnji blagdan ne slavi samo svetoga Pavla, nego osobito njegovo obraćenje. Razmišljaj o tom slavnom obraćenju. Ona tri dana što ih je Savao proveo u Damasku nakon susreta s Isusom na putu promijenila su mu život. Tijekom tih triju dana razmatrao je Isusove riječi, postio, molio, slušao, promišljao i mijenjao se. Suočiti se s istinom u vlastitoj duši možda nije bilo lako, ali on je to učinio. Od toga je časa žar koji je ulagao u progon postao žar za širenje evanđelja.

Prve tri godine nakon obraćenja proveo je u Arabiji, možda u molitvi, proučavanju i pripravi za svoje novo poslanje. Bog se poslužio tim vremenom samoće da u Savlovu srcu izvede još dublje obraćenje i oblikuje ga u moćno oruđe. Nakon tri godine vratio se u Damask, a potom nastavio putovati nadaleko i naširoko, navješćujući Isusa kao Krista. Tijekom otprilike dvadeset i sedam godina koje su uslijedile, Pavao je, može se reći, postao najveći evanđelist u povijesti svijeta. Najmanje se trinaest od dvadeset i sedam knjiga Novoga zavjeta tradicionalno pripisuje Pavlu, pa mu dugujemo velik dio onoga što znamo o Isusu. Njegove poslanice nisu samo povijesne naravi, nego su i bogate teologijom te pružaju najčvršći temelj svemu što mi kršćani danas vjerujemo. Pavao je osobno utemeljio više od dvanaest kršćanskih zajednica tijekom svojih misijskih putovanja, ali su članovi tih zajednica potom pošli i osnivali mnoge druge, čineći Pavla ne samo duhovnim ocem mnogim prvim kršćanima nego i duhovnim djedom nebrojenima drugima. Bio je neumoran u svojim nastojanjima, premda je podnosio mnogo trpljenja:

„Triput sam bio šiban, jednom kamenovan, triput doživio brodolom, noć i dan proveo na pučini; često na putovanjima, u pogiblima od rijeka, u pogiblima od razbojnika, u pogiblima od sunarodnjaka, u pogiblima od pogana, u pogiblima u gradu, u pogiblima u pustinji, u pogiblima na moru, u pogiblima među lažnom braćom; u trudu i naporu, u mnogim nespavanjima, u gladu i žeđi, u čestim postovima, u studeni i golotinji.“ (2 Kor 11,25–27)

U svojim srednjim pedesetim godinama Pavao je bio uhićen i proveo je godine u tamnici. Budući da je bio rimski građanin, prizvao se na Rim te je naposljetku bio poslan onamo na suđenje. U Rimu je podnio mučeništvo oko svoje šezdesete godine, vjerojatno kao žrtva progona cara Nerona. Premda ne znamo sa sigurnošću kako je umro, predaja kaže da je bio pogubljen mačem, odrubljenjem glave.

Lako je svetoga Pavla promatrati u sjajnom svjetlu svega što je ostvario. No jednu istinu nikada ne smijemo zaboraviti: bio je samo čovjek. Bio je čovjek koji je doživio duboko obraćenje i ostatak života posvetio vršenju volje Božje. Sveti Pavao mora biti uzor svakome od nas. Dok danas razmatraš njegovo obraćenje, promisli o vlastitome obraćenju. Ako nisi tako gorljiv za Boga kao što je bio sveti Pavao, nastoj to promijeniti. Jednako si sposoban živjeti radikalan kršćanski život kao što je bio sveti Pavao. Dopusti Bogu da te ispuni revnošću kako bi se mogao tobom poslužiti na slavu.