Navještenje Gospodinovo (Blagovijest)

Navještenje Gospodinovo slavi trenutak u kojemu vječna Riječ prima ljudsku narav u Marijinu krilu. Blagovijest je zato svetkovina Kristova utjelovljenja i Marijina slobodnog odgovora vjerom. Bog prvi djeluje, a čovjekova sloboda nije uklonjena: Marijin pristanak pokazuje kako milost poziva na suradnju, ne na prisilu.

Luka pripovijeda da je anđeo Gabrijel poslan u Nazaret djevici zaručenoj s Josipom, iz doma Davidova. Pozdravlja Mariju kao milosti punu i naviješta da će roditi Sina koji će se zvati Isus, Sin Svevišnjega. Njegovu kraljevstvu neće biti kraja. Pripovijest povezuje Isusovo rođenje s obećanjima Izraelu i istodobno naviješta posve novo Božje djelovanje.

Marijino pitanje kako će se to dogoditi ne prikazuje nevjeru, nego traženje razumijevanja. Gabrijel odgovara da će Duh Sveti sići na nju i sila Svevišnjega osjeniti je. Crkva u tim riječima ispovijeda djevičansko začeće Isusa i njegov pravi identitet: on je istinski Marijin sin i sveti Sin Božji. To se otajstvo ne smije zamijeniti s Bezgrešnim začećem, koje govori o Marijinu vlastitom začeću bez ljage istočnoga grijeha.

Marija odgovara: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi.” Njezin pristanak nije pasivna šutnja. Ona prihvaća poslanje čiji ishod ne može unaprijed nadzirati i povjerava se Bogu. Katolička predaja u njoj vidi novu Evu: poslušnošću vjere otvara se životu ondje gdje je neposluh donio raskid.

Datum 25. ožujka stoji devet mjeseci prije Božića i pokazuje da liturgija prati stvarnost utjelovljenja od začeća, a ne tek od rođenja. Svetkovina ima drevne korijene i tijekom povijesti nazivana je prema Marijinu navještenju i prema Kristovu začeću. Današnji naslov Navještenje Gospodinovo čuva kristološko središte, dok pučki naziv Blagovijest izražava radosnu vijest primljenu po Mariji.

Molitva Anđeo Gospodnji sačuvala je prizor Navještenja u ritmu svakodnevice. Triput dnevno podsjeća da je Riječ tijelom postala i prebivala među nama. Ta pobožnost ne vraća vjernika tek u prošli događaj; ona ga uči prepoznati da Bog i danas traži raspoloživost za svoju riječ u običnom vremenu rada, obitelji i odluka.

Navještenje ne duplicira Marijin životopis niti se zaustavlja na anđelovu dolasku. Ono slavi početak Kristova ljudskog života i savez Božje inicijative s ljudskim pristankom. Marijino „neka mi bude” ostaje obrazac Crkve: primiti Riječ, dopustiti joj da uzme tijelo u konkretnim djelima i ponijeti je drugima.