Katedra svetoga Petra, apostola

Blagdan Katedre svetoga Petra ne slavi komad namještaja, nego službu koju je Krist povjerio Petru radi vjere i jedinstva Crkve. Katedra je biskupska stolica, znak odgovornosti da se poučava, predvodi i čuva zajedništvo. Petrova služba zato nije povlastica odvojena od Crkve, nego dar Crkvi koju Krist gradi.

Evanđeosko središte blagdana jest Petrova ispovijest kod Cezareje Filipove. Na Isusovo pitanje tko je on, Šimun odgovara: „Ti si Krist, Sin Boga živoga.” Isus mu govori da mu to nije objavilo tijelo i krv, naziva ga Petrom, stijenom, te mu obećava ključeve kraljevstva i službu vezivanja i odrješivanja. Autoritet započinje primljenom vjerom i ostaje pod Kristovom riječju.

Isti evanđeoski Petar pokazuje koliko je nositelj službe slab. Protivi se navještaju križa, zaspi u Getsemaniju i triput zataji Isusa. Nakon uskrsnuća Gospodin ga ne odbacuje, nego ga triput pita ljubi li ga i povjerava mu ovce. Blagdan ne slavi nepogrešivost svakoga Petrova postupka; slavi Kristovu vjernost koja se služi krhkim čovjekom i traži od njega ljubav izraženu pastoralnom brigom.

Djela apostolska prikazuju Petra kako nakon Pedesetnice propovijeda, svjedoči uskrsnuće i sudjeluje u razlučivanju koje otvara Crkvu narodima. Rana predaja povezuje njegovu završnu službu i mučeništvo s Rimom. Nakon njega rimski biskupi razumijevali su svoju službu kao nasljedstvo posebne Petrovoj zadaće u zajedništvu svih biskupa.

Proslava Petrove katedre u Rimu potvrđena je već u 4. stoljeću. Tijekom povijesti postojali su različiti datumi povezani s rimskom i antiohijskom Petrovom stolicom, a današnja liturgija 22. veljače jednim blagdanom slavi njegovu službu jedinstva. Razvoj slavlja pokazuje da predmet pozornosti nije drevna stolica sama po sebi, nego trajno značenje Petrova poslanja.

U apsidi bazilike svetoga Petra nalazi se Berninijev brončani spomenik koji obuhvaća staru drvenu stolicu tradicionalno povezivanu s apostolom. Oko nje su likovi četvorice crkvenih naučitelja Istoka i Zapada. Umjetnički sklop vizualno govori o sveopćoj Crkvi sabranoj u istoj vjeri, ali autentičnost drvenoga predmeta nije temelj blagdana ni katoličkoga nauka o Petrovoj službi.

Papinski autoritet u katoličkom razumijevanju služi čuvanju objavljene vjere i vidljivoga zajedništva. Ne znači da papa zamjenjuje Krista, da djeluje iznad evanđelja ili da je svaki njegov sud nezabludiv. Crkveni nauk precizno određuje uvjete pod kojima papa konačno naučava o vjeri i ćudoređu, a redovito vršenje službe ostaje povezano sa Svetim pismom, Predajom i zajedništvom biskupa.

Blagdan Katedre svetoga Petra poziva na molitvu za papu i cijelu Crkvu. Jedinstvo koje slavi nije jednoličnost niti osobni kult crkvenoga vođe. Ono je zajedništvo u Petrovoj ispovijesti da je Isus Krist Sin Boga živoga, zajedništvo koje autoritet mjeri služenjem i koje slabost pastira ne skriva, nego povjerava Kristovu milosrđu.