Katedra svetoga Petra

U Bazilici svetoga Petra u Rimu posjetitelje odmah zadivi veliki alabastreni prozor na stražnjem zidu apside koji prikazuje Duha Svetoga u liku goluba. Ispod prozora nalazi se drevna drvena stolica za koju se vjeruje da se njome služio sveti Petar. U sedamnaestom stoljeću tu je starodrevnu stolicu slavni umjetnik Bernini obložio broncom, a zatim je postavljena iznad oltara u apsidi. Oko stolice nalaze se kipovi četvorice ranih crkvenih naučitelja. Dvojica od njih predstavljaju Istočnu Crkvu: sveti Ivan Zlatousti i sveti Atanazije. Dvojica predstavljaju Zapadnu Crkvu: sveti Ambrozije i sveti Augustin. Ti veliki sveci predstavljaju sveopćost Crkve, i Istoka i Zapada, kao i jedinstvo njihova teološkog nauka s vlašću rimskog biskupa. Iznad stolice nalaze se dva anđela koja zajedno drže trostruku krunu, tijaru kojom se služio rimski biskup, što označuje da je on otac kraljeva, upravitelj svijeta i Kristov namjesnik. U drugim rukama svaki anđeo drži ključ, što označuje vlast rimskog biskupa u pitanjima vjere i ćudoređa.

Današnji blagdan slavi ne samo tu stolicu kao dragocjenu relikviju iz vremena svetoga Petra, nego i sve ono što ta stolica predstavlja. Ovaj se blagdan u Rimu službeno slavio već u četvrtom stoljeću, ali se čast prvenstvu svetoga Petra i njegovih nasljednika iskazivala od samoga časa kada je Isus Petru povjerio njegovo jedinstveno poslanje.

U Evanđelju po Mateju 16, 13–20 nalazimo razgovor između Isusa i njegovih učenika, koji je temelj današnjega blagdana i naše vjere u jedinstvenu i sveopću vlast svetoga Petra i njegovih nasljednika. Isus upita učenike: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?” Šimun odgovori: „Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.” Nakon te ispovijesti vjere Isus promijeni Šimunovo ime u Petar te mu reče: „A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju.” „Petar” je na grčkome Petros. Grčka riječ petra znači čvrstu stijenu koja je postojana, nepokretna i trajna. Stoga je Isus izabrao Petra učiniti čvrstim, postojanim i nepokolebljivim kamenim temeljcem na kojemu će Crkva biti sagrađena i opstati do svršetka vremena. Isus zatim kaže Petru da će mu dati ključeve kraljevstva nebeskoga te da će što god sveže na zemlji biti svezano na nebu, a što god odriješi na zemlji biti odriješeno na nebu.

Zanimljivo je primijetiti da odmah nakon toga razgovora između Isusa i Petra Isus kori Petra jer se prepušta strahu nakon što je Isus govorio o svojoj skorašnjoj smrti. U Getsemanskom vrtu, uoči Isusove spasonosne muke, Petar radije spava nego da ostane budan i moli s Isusom. Potom, nakon što je Isus uhićen, Petar tri puta zaniječe da ga uopće poznaje. Bog je izabrao čovjeka slabosti i straha da postane kameni temelj Crkve. To pokazuje da Božja moć nije ograničena oruđima kojima povjerava svoju vlast.

Nakon Isusova uzašašća na nebo, Petar i ostali bivaju ispunjeni Duhom Svetim na Pedesetnicu. Nakon toga dara Petar je spremniji za svoje poslanje. On je prvi koji hrabro izlazi propovijedati riječ Božju narodu u Jeruzalemu. Rješavao je sukobe unutar Crkve kada bi se pojavili. Postao je prvi biskup novoevangeliziranoga grada Antiohije, a zatim je izabrao poći u Rim, postavši prvim rimskim biskupom, gdje će umrijeti mučeničkom smrću. Međutim, smrt svetoga Petra nije bila smrt njegove vlasti i njegova jedincatoga poslanja. Naslijedio ga je sveti Lin kao drugi rimski biskup, zatim sveti Klet, sveti Klement i tako redom sve do danas.

O papinskoj su vlasti Prvi i Drugi vatikanski sabor potvrdili da, kada papa govori ex cathedra, to jest „s Katedre”, govori vlašću svetoga Petra kojemu je povjerena puna, vrhovna i sveopća vlast naučavanja i upravljanja. Njegov se nauk proteže na sva pitanja vjere i ćudoređa, a njegovo upravljanje obuhvaća cijeli svijet. (Lumen gentium, br. 22).

Dok razmatramo vlast i nezabludivost onoga koji sjedi na Katedri svetoga Petra, nastojmo u toj svetoj vlasti, darovanoj jednomu slabom i grešnom čovjeku za drugim, prepoznati čin Kristove ljubavi prema njegovoj Crkvi. Kristova snaga i njegova božanska ljubav omogućuju tim ljudima da budu pastiri Crkve, pružajući joj postojanost, trajnost, sigurnost i nadu. Kada su pape ujedno i sveci, tada smo dvostruko blagoslovljeni. A kada to nisu, naš Gospodin i dalje djeluje po njima, dajući Crkvi trajni kameni temelj koji joj je potreban da sve podnese do svršetka vremena. Molite danas za papu. Obećajte mu svoju poslušnost kada govori ex cathedra i znajte da vaše jedinstvo s njime osigurava vaše jedinstvo s Kristom, koji upravlja po njemu.