Gospa od Karmela
- Slavi se
- 16. srpnja
- Neobvezni spomendan
Zaštitnik / zaštitnica
Ilija se uspe na vrh Karmela, sagnu se k zemlji i stavi lice među koljena. Onda reče svome momku: „Idi gore i pogledaj prema moru.“ Ode on, pogleda i javi: „Nema ništa.“ A on reče: „Idi opet!“ Tako sedam puta. Sedmi put momak javi: „Evo se oblak, malen kao čovječja ruka, diže iz mora.“ Tada Ilija reče: „Idi i reci Ahabu: ‘Pregni i siđi da te kiša ne zaustavi.’“ Uto se nebo zamrači od oblaka i vjetra, i udari silna kiša.
U podnožju gore Karmela, na sjeverozapadnoj obali Izraela, nalazi se karmelićanski samostan nazvan Stella Maris, što na latinskom znači „Zvijezda Mora“. Taj je samostan sagrađen nad spiljom za koju se vjeruje da je upravo ondje prorok Ilija, nadahnut Bogom, izazvao 450 Baalovih proroka na smrtonosno nadmetanje. Ilija je pobijedio. Ubrzo nakon toga Ilija je prorekao kraj trogodišnje suše kada mu je, u gore navedenom odlomku, njegov sluga javio da vidi „oblak malen kao čovječja ruka“ kako se diže iz mora. Taj se mali oblak brzo pretvorio u obilnu kišu nad isušenom zemljom. Kasnije su karmelićani Ilijino viđenje tumačili kao prasliku Blažene Djevice Marije. U njoj su vidjeli mali oblak koji se diže iz mora, pravu „Zvijezdu Mora“, a kišu koja će iz nje poteći da okonča trogodišnju sušu shvaćali su kao milost i milosrđe što ih izlijeva njezin Sin, Isus.
Vjeruje se da su nakon Ilijina vremena i drugi pustinjaci nasljedovali Iliju i njegova nasljednika Elizeja tako što su postali pustinjaci u spiljama gore Karmela. Premda neke predaje drže da su ti sveti pustinjaci prigrlili Krista i živjeli na toj svetoj gori još od Kristova vremena, pisani izvori potvrđuju njihovu prisutnost tek od trinaestoga stoljeća nadalje. Tada je, godine 1209., skupina pustinjaka zamolila biskupa Alberta, latinskoga jeruzalemskog patrijarha, da im dade pravilo života. Biskup Albert to je učinio te je nastao Red braće Blažene Djevice Marije od gore Karmela, kasnije poznat kao karmelićani. Jedan od njihovih prvih čina bio je podići kapelu posvećenu Mariji, Zvijezdi Mora, Stella Maris. Godine 1226. njihovo je pravilo odobrio papa Honorije.
Ubrzo nakon utemeljenja reda na gori Karmelu muslimanski osvajači osvojili su obližnja područja, zbog čega su neki pustinjaci pobjegli iz Svete Zemlje u druge dijelove Europe, uključujući Aylesford u Engleskoj. Premda zapisi nisu posve sigurni, vjeruje se da je jedan od prvih ljudi koji su se pridružili karmelićanskim pustinjacima u Engleskoj bio čovjek po imenu Šimun Stock. Karmelićani su predstavljali nov oblik redovničkoga života: živjeli su kao pustinjaci, a ne kao uređenija zajednica poput benediktinaca, cistercita i augustinaca. Zbog toga im je bilo teško steći široko prihvaćanje. Vjeruje se da je godine 1247. Šimun Stock, u dobi od osamdeset i dvije godine, izabran za vrhovnoga poglavara karmelićana. Kako bi pomogli novomu redu da zadobije šire prihvaćanje u Crkvi, Šimun i njegova subraća pustinjaci zazivali su zagovor Blažene Djevice Marije. Ona im je odgovorila te se 1251. ukazala Šimunu držeći u jednoj ruci Dijete Isusa, a u drugoj smeđi škapular. Rekla mu je: „Primi, ljubljeni sine, ovo odijelo svoga reda: ono će tebi i svim karmelićanima biti povlastica, da tko god umre odjeven u nj, neće trpjeti ognja vječnoga… Bit će to znak spasenja, zaštita u pogibli i zalog mira.“
U stoljećima koja su slijedila karmelićani su nastavili gajiti duboku pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, osobito noseći škapularno odijelo i razvijajući bogoslužja njoj u čast. U petnaestom stoljeću karmelićanski se red proširio i na žene u posvećenom životu te se razvio i u svjetovni treći red. Godine 1726. papa Benedikt XIII. uvrstio je tu karmelićansku pobožnost prema našoj Blaženoj Majci u opći kalendar Crkve pod naslovom Gospa od Karmela.
Tijekom stoljeća mnogi su pape govorili u prilog škapularu i pobožnosti prema Gospi od Karmela. Godine 1908. Kongregacija za oproste u Vatikanu izdala je sažetak te pobožnosti kako slijedi:
Dopušteno je karmelskim ocima propovijedati da kršćanski puk može pobožno vjerovati u pomoć koju duše braće i članova, koji su napustili ovaj život u ljubavi, koji su za života nosili škapular, trajno čuvali čistoću, molili Mali časoslov Blažene Djevice Marije, ili, ako nisu znali čitati, obdržavali postne dane Crkve te se uzdržavali od mesne hrane srijedom i subotom (osim kad na te dane pada Božić), mogu nakon smrti zadobiti — osobito subotom, danom koji je Crkva posvetila Blaženoj Djevici — po neprestanom Marijinu zagovoru, njezinim pobožnim prošnjama, njezinim zaslugama i njezinoj posebnoj zaštiti.
Dok častimo Gospu od Karmela, častimo ne samo našu Blaženu Majku nego i njezinu središnju ulogu u karmelićanskim redovima i u pobožnostima koje su oni širili, osobito u pobožnosti škapulara. Razmisli o svojoj vlastitoj pobožnosti prema našoj Blaženoj Majci. Ako nosiš škapular, obnovi svoju vjeru u njezin majčinski zagovor koji se zadobiva po ovoj svetoj pobožnosti. Ako ne nosiš škapular, razmisli da to učiniš kao izvanjski znak svoje nutarnje pobožnosti prema njoj i svoga pouzdanja u njezin zagovor.
Molitva
Gospo od Karmela, tvoj je dolazak naviješten viđenjem proroka Ilije kada je ugledao mali oblak kako se diže iz mora. Iz toga je oblaka kiša natopila suhu zemlju. Po tebi istinska kiša milosrđa i dalje pada na nas u osobi tvoga božanskoga Sina. Molim te, zagovaraj me, da moja žeđ zbog suhoće moje duše uvijek traži utaženje samo u tvome Sinu i u milosrđu koje On izlijeva. Gospo od Karmela, moli za mene. Isuse, uzdam se u Tebe.
