Gospa Fatimska

Troje portugalske pastirske djece, Lucija (devet godina), Franjo (osam godina) i Jacinta (šest godina), primilo je 1916. tri ukazanja Anđela Čuvara Portugala, a 1917. šest ukazanja Gospe od Krunice. Lucija je poslije postala redovnica te je primila još nekoliko ukazanja Gospe i samoga Isusa. Ta ukazanja i njihove poruke ubrajaju se među najnadahnjujuće duhovne događaje novijega doba.

Prvo ukazanje dogodilo se u proljeće 1916., dok su djeca čuvala ovce. Sklonivši se za vrijeme oluje u špilju, djeca su pojela svoj objed i izmolila krunicu. Dok su se igrala, ugledala su anđela u liku mladoga dječaka na oblaku, bjeljeg od snijega, a ipak prozirna i sjajna poput sunca. Anđeo reče: „Ne bojte se! Ja sam Anđeo Mira. Molite sa mnom.“ Potom se anđeo zajedno s djecom prignuo do zemlje i tri puta molio: „Bože moj, vjerujem u te, klanjam ti se, ufam se u te i ljubim te. Molim te oproštenje za one koji u te ne vjeruju, koji ti se ne klanjaju, koji se u te ne ufaju i koji te ne ljube“, a zatim je nestao.

Tijekom ljeta 1916. anđeo im se opet ukazao, gotovo ih prekoravajući, govoreći: „Što činite? Molite, mnogo molite! Presveta Srca Isusa i Marije imaju s vama naume milosrđa. Neprestano prinosite molitve i žrtve Svevišnjemu.“ Kad je Lucija upitala kako se imaju žrtvovati, anđeo odgovori: „Od svega što možete načinite žrtvu i prinesite je Bogu kao zadovoljštinu za grijehe kojima je uvrijeđen i kao prošnju za obraćenje grešnika…“

U jesen 1916. anđeo se ponovno ukazao, ovaj put s kaležom i Presvetim Oltarskim Sakramentom, pred kojim se prignuo i molio: „Presveto Trojstvo, Oče, Sine i Duše Sveti, duboko ti se klanjam i prikazujem ti predragocjeno Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo Isusa Krista, prisutna u svim svetohraništima svijeta, kao zadovoljštinu za uvrede, svetogrđa i ravnodušnosti kojima je On sam vrijeđan. Po neizmjernim zaslugama Presvetoga Srca Isusova i Bezgrješnoga Srca Marijina molim te za obraćenje siromašnih grešnika.“ Nakon toga troje je djece od anđela primilo svetu pričest.

Dana 13. svibnja 1917., dok su djeca ponovno bila u polju, pohodila ih je Gospođa s Neba. Razgovarala je s njima i rekla im da se vrate na to mjesto trinaestoga dana svakoga mjeseca kroz šest uzastopnih mjeseci. U tom ih je razgovoru upitala: „Jeste li spremni prikazati se Bogu da podnesete sve patnje koje vam on bude htio poslati, kao čin zadovoljštine za grijehe kojima je uvrijeđen i za obraćenje grešnika?“ Na što su djeca odgovorila: „Jesmo.“

Dana 13. lipnja 1917. Gospođa se ponovno ukazala, ovaj put u nazočnosti oko pedeset ljudi iz mjesta. Nakon što su svi izmolili krunicu, Gospođa se ukazala djeci kao i prije i razgovarala s njima. Između ostaloga rekla je: „Uskoro ću uzeti Jacintu i Franju, ali ti, Lucijo, moraš ovdje ostati još neko vrijeme. Isus se želi tobom poslužiti da me upoznaju i uzljube. On želi u svijetu ustanoviti pobožnost mojemu Bezgrješnom Srcu. Onomu tko prigrli tu pobožnost obećavam spasenje; te će duše Bog ljubiti kao cvijeće koje sam ja stavila da resi njegovo prijestolje.“

Dana 13. srpnja 1917. djecu je pratilo oko 5.000 ljudi. Izmolili su krunicu i Gospođa se ukazala kao i prije. Ovaj put djeci je dala strahovito viđenje pakla, a zatim govorila o potrebi molitve i žrtve kako bi završio Prvi svjetski rat. Upozorila je i da će doći još gori rat ako se njezina poruka ne posluša. Rekla je: „Da se to spriječi, doći ću zatražiti posvetu Rusije mojemu Bezgrješnom Srcu i pričest zadovoljštine na prve subote. Ako se moje molbe usliše, Rusija će se obratiti i bit će mir; ako ne, proširit će svoje zablude po svijetu, uzrokujući ratove i progone Crkve.“ Potom ih je zamolila da svakoj desetici krunice dodaju ovu molitvu: „O moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, sačuvaj nas od paklenoga ognja i dovedi u raj sve duše, osobito one kojima je najpotrebnije tvoje milosrđe.“

Dana 13. kolovoza 1917. okupilo se čak 20.000 ljudi, ali baš toga dana djeca su bila uhićena, nekoliko dana zadržana u zatvoru i ispitivana o svojim viđenjima. Ipak, mnoštvo je vidjelo pojavu na nebu. Dana 19. kolovoza, nakon što su djeca bila puštena, Gospođa im se ponovno ukazala u polju.

Dana 13. rujna 1917., pred mnoštvom od 30.000 ljudi, Gospođa se ukazala i zatražila od djece da nastave moliti krunicu. Obećala je da će, ako to budu činili, rat završiti. Zatim je obećala: „U listopadu ću učiniti čudo da svi uzvjeruju.“

Dana 13. listopada 1917. okupilo se oko 70.000 ljudi po silnoj kiši. Ovaj je put Gospođa objavila svoje ime rekavši: „Ja sam Gospa od Krunice.“ Zatražila je da se na tome mjestu sagradi crkva i obećala da će rat uskoro završiti ako nastave svaki dan moliti krunicu. Kad je napustila djecu, svi su u mnoštvu vidjeli obećano čudo. Nebo se otvorilo i okupljeni su mogli gledati izravno u sunce dok je sjalo i plesalo. Sunce se zatim obrušilo prema zemlji, izazivajući paniku, ali se vratilo na nebo. Odjednom je sve — uključujući zemlju i svačiju odjeću — bilo posve suho.

Unutar nekoliko godina Franjo i Jacinta umrli su i otišli u Nebo, kako je Gospa od Krunice obećala. Lucija je ušla u redovnički život i 1925. primila ukazanje u kojemu je Gospa ispunila svoje obećanje da će se vratiti zatražiti „pričest zadovoljštine na prve subote“. Godine 1929. Gospa se ponovno ukazala Luciji rekavši: „Došao je čas u kojemu Bog traži od Svetoga Oca da, u zajedništvu sa svim biskupima svijeta, izvrši posvetu Rusije mojemu Bezgrješnom Srcu.“

Iznad svega, fatimske poruke otkrivaju trajnu potrebu da se daje zadovoljština za grijehe i svetogrđa počinjena protiv Presvetoga Srca Isusova i Bezgrješnoga Srca Marijina te da se moli za obraćenje siromašnih grešnika. Svakodnevna žrtva i pokora, prikazane uz molitvu i duboku vjeru, čine više dobra nego što možemo i zamisliti. Dok danas častimo ova preslavna ukazanja, razmisli o vlastitoj spremnosti da po svojim svakodnevnim žrtvama daješ zadovoljštinu za grijehe svijeta. „Od svega što možete načinite žrtvu i prinesite je Bogu…“ Čineći tako, ne samo da ćeš ublažiti Božju pravdu, nego ćeš pridonijeti i spasenju mnogih duša.