Blaženi Luka Belludi
- Životni vijek
- (1200. – oko 1285.)
- Slavi se
- 24. veljače
Priča o blaženom Luki Belludiju
Godine 1220. Sveti Antun propovijedao je obraćenje stanovnicima Padove kad mu je pristupio mladi plemić, blaženi Luka Belludi, i ponizno zamolio da primi habit sljedbenika Svetoga Franje. Antunu se svidio daroviti i vrlo obrazovani Luka te ga je osobno preporučio Franji, koji ga je potom primio u Franjevački red.
Luka, kojemu je tada bilo tek 20 godina, trebao je biti Antunov pratitelj na njegovim putovanjima i u njegovu propovijedanju, dvoriti ga u posljednjim danima te nakon njegove smrti preuzeti njegovo mjesto. Bio je imenovan gvardijanom Manje braće u gradu Padovi. Godine 1239. grad je pao u ruke svojih neprijatelja. Plemići su bili pogubljeni, načelnik i vijeće prognani, veliko padovansko sveučilište postupno je zatvoreno, a crkva posvećena Svetomu Antunu ostala je nedovršena. I sam Luka bio je protjeran iz grada, ali se potajno vratio.
Noću su on i novi gvardijan odlazili na grob Svetoga Antuna u nedovršenom svetištu da mole njegovu pomoć. Jedne noći iz groba je došao glas koji ih je uvjerio da će grad uskoro biti izbavljen od svoga zloga tiranina.
Nakon ispunjenja toga proročkog navještaja, blaženi Luka bio je izabran za provincijalnog ministra te je promicao dovršenje velike bazilike u čast Antuna, svoga učitelja. Utemeljio je mnoge samostane reda i imao je, poput Antuna, dar čudesa. Nakon smrti položen je na počinak u bazilici koju je pomogao dovršiti te mu se iskazuje neprekinuto štovanje sve do današnjih dana.
Razmišljanje
Poslanice se više puta odnose na čovjeka po imenu Luka kao na Pavlova pouzdana pratitelja na njegovim misionarskim putovanjima. Možda svakom velikom propovjedniku treba jedan Luka; Antunu je zacijelo trebao. Blaženi Luka Belludi nije samo pratio Antuna na njegovim putovanjima, nego se i brinuo za velikoga sveca u njegovoj posljednjoj bolesti te je nastavio Antunovo poslanje nakon svečeve smrti. Da, svakom propovjedniku treba jedan Luka, netko tko će pružiti potporu i ohrabrenje — uključujući i onima koji služe nama. Ne moramo čak ni mijenjati svoja imena!
Braća puna ljubavi, ljubljeni sveci: Franjo i Antun