Blaženi Lorenzo iz Ripafratte

Blaženi Lorenzo iz Ripafratte (Lorenzo da Ripafratta), talijanski svećenik, redovnik dominikanac, rođen je 1373. u Ripafratti (općina San Giuliano Terme, provincija Pisa, Toscana) u plemenitoj, vojničkoj obitelji, koja je vodila brigu o obrani granica Pise. Lorenzo se opredijelio za duhovni poziv i stupio 1396. u dominikanski red u samostanu svete Katarine u Pisi (sjeverna Toscana). Zalagao se za obnovu dominikanskog reda i poticao je svoju redovničku braću na dodatno školovanje, molitveni život i poštivanje pravila reda. Od 1401. djelovao je kao prior i lektor samostana u Fabrianu (provincija Ancona, Marche), a od 1402. kao učitelj novaka u Cortoni (provincija Arezzo, Toscana), propovjednik i profesor teologije. Među njegovim učenicima i studentima bili su dominikanski duhovni velikani i umjetnici, među njima sveti Antonino Pierozzi, blaženi Pietro Capucci, blaženi fra Angelico i fra Benedetto iz Fiesolea.

Kad je izabran za zamjenika generala svojeg reda, premješten je oko 1425. u samostan svetog Domenica u Pistoji (Toscana). Vodio je brigu o bolesnicima za vrijeme epidemije kuge u gradovima Pistoji i Fabrianu. Otac Lorenzo dao je svojem redu i svojoj Crkvi 60 godina jednostavnog, asketskog života, prožetog pokorom, strogim postom i bdjenjem. Nosio je nadimak „Arca di scienza“ („Mudra glava“), a bio je posvećen iznad svega sakramentu pomirenja. Svesrdnu pomoć pružao je u obnovi dominikanskog reda koju je započeo i vodio sveti Giovanni Dominici. Posljednjih desetljeća svojeg života trpio je jake bolove u jednoj nozi, a svoju bolest prihvaćao kao znak pokore. Padre Lorenzo preminuo je 27. rujna 1456. u Pistoji (Toscana) i pokopan je u tamošnjoj dominikanskoj crkvi. Prema predaji, na njegovom grobu dogodila su se mnoga čudesa. Blaženim ga je 4. travnja 1851. proglasio papa Pio IX.