Blaženi Ivan iz Parme

Život blaženoga Ivana iz Parme

Sedmi generalni ministar Franjevačkoga reda, blaženi Ivan iz Parme, bio je poznat po svojim nastojanjima da nakon smrti Svetoga Franje Asiškoga vrati Redu njegov prijašnji duh.

Rođen je u Parmi, u Italiji, 1209. godine. Dok je još bio mlad profesor filozofije, poznat po svojoj pobožnosti i učenosti, Bog ga je pozvao da se oprosti od svijeta na koji je bio naviknut i uđe u novi svijet Franjevačkoga reda. Nakon zavjeta Ivan je poslan u Pariz da dovrši svoje teološke studije. Zaređen za svećenika, bio je određen poučavati teologiju u Bologni, zatim u Napulju i naposljetku u Rimu.

Godine 1245. papa Inocent IV. sazvao je opći sabor u gradu Lyonu, u Francuskoj. Krescencije, tadašnji generalni ministar franjevaca, bio je bolestan i nije mogao sudjelovati. Umjesto sebe poslao je brata Ivana, koji je ostavio dubok dojam na tamo okupljene crkvene vođe. Dvije godine poslije, kada je isti papa predsjedao izborom generalnoga ministra franjevaca, dobro se sjećao brata Ivana i istaknuo ga kao čovjeka koji je najprikladniji za tu službu.

Tako je 1247. godine Sveti Ivan iz Parme izabran za generalnoga ministra. Preživjeli učenici svetoga Franje radovali su se njegovu izboru, očekujući povratak duhu siromaštva i poniznosti iz prvih dana Reda. I nisu se razočarali. Kao poglavar Reda, Ivan je pješice, u pratnji jednoga ili dvojice subraće, obilazio gotovo sve tada postojeće franjevačke samostane. Katkad bi stigao, a da ga nitko ne prepozna, te bi ondje ostao nekoliko dana kako bi iskušao pravi duh braće.

Papa je pozvao blaženoga Ivana iz Parme da kao legat pođe u Carigrad, gdje je bio veoma uspješan u pridobivanju raskolničkih Grka. Po povratku je zamolio da netko drugi preuzme upravljanje Redom. Na Ivanov poticaj izabran je Sveti Bonaventura da ga naslijedi. Ivan se potom posvetio životu molitve u samotničkoj nastambi u Grecciu.

Mnogo godina poslije, blaženi Ivan iz Parme doznao je da su Grci, koji su neko vrijeme bili pomireni s Crkvom, ponovno pali u raskol. Premda mu je tada bilo 80 godina, Ivan je dobio dopuštenje pape Nikole IV. da se vrati na Istok ne bi li ponovno uspostavio jedinstvo. Na putu se razbolio i umro. Blaženim je proglašen 1781. godine. Liturgijski blagdan blaženoga Ivana iz Parme slavi se 20. ožujka.

Razmišljanje

U 13. stoljeću ljudi u tridesetima već su bili sredovječni; rijetko je tko doživio duboku starost od 80 godina. Blaženi Ivan iz Parme doživio ju je, ali nije se povukao u mirnu starost. Naprotiv, bio je na putu da pokuša izliječiti raskol u Crkvi kad je umro. Naše se društvo danas može pohvaliti mnogima u poznijim godinama života. Poput Ivana, mnogi od njih vode aktivan život. No neki nisu te sreće. Slabost ili narušeno zdravlje drže ih zatvorenima i osamljenima — čekaju da im se javimo.

Franjevačko slavlje psalama