Blaženi Humphrey Middlemore

Humphrey Middlemore bio je engleski svećenik i kartuzijanac, jedan od redovnika londonske kartuzije koji su za vladavine Henrika VIII. životom platili vjernost zajedništvu s Rimom. Prije nego što je postao zatočenik, u samostanu je obavljao odgovorne službe i uživao povjerenje subraće. Pogubljen je na Tyburnu 19. lipnja 1535., zajedno s Williamom Exmewom i Sebastianom Newdigateom. Katolička ga Crkva časti kao blaženika i mučenika.

O njegovu ranom životu sačuvano je malo sigurnih podataka. Godina rođenja nije poznata. Pouzdanije se može pratiti njegov redovnički put: stupio je u londonsku kartuziju, položio zavjete i primio svećenički red. Ondje je njegov život postao povezan sa zajednicom kojoj će pripadati sve do smrti. Prior John Houghton cijenio je njegovu učenost i pobožnost, a jednako su ga poštovala i subraća. To povjerenje dobilo je i sasvim praktičan izraz u službama koje su mu bile povjerene.

Bio je samostanski prokurator, a poslije vikar. Prokurator je vodio poslove povezane s materijalnim potrebama kuće; vikar je pomagao prioru i zamjenjivao ga. Middlemore je te službe dijelio s Williamom Exmewom: neko je vrijeme Exmew bio vikar, a Middlemore prokurator, a potom su zamijenili dužnosti. Njihova će se suradnja nastaviti i u najtežim mjesecima zajednice.

Prvi veliki sukob s kraljevskom vlašću nastupio je 1534. godine. Henrik VIII. htio je osigurati prihvaćanje svojega braka s Anom Boleyn i nasljednih prava djece iz toga braka. Pitanje prijestolonasljedstva bilo je povezano s odbacivanjem njegova prijašnjeg braka s Katarinom Aragonskom. Od podanika se tražila prisega, pa su kraljevski povjerenici došli i u londonsku kartuziju. Redovnike koji su živjeli povučeno sada se pozivalo da se izjasne o kraljevoj ženidbi i zakonima koji su zadirali u crkveni život.

John Houghton isprva je nastojao izbjeći raspravu o kraljevim poslovima. Kada su povjerenici ustrajali, nije mogao prihvatiti da se brak koji je Crkva priznala i koji se dugo nije osporavao sada proglasi nevaljanim. Zajednica je stala uz njegov odgovor. Prior i prokurator Humphrey Middlemore zato su odvedeni u londonski Tower. Bio je to prvi Middlemoreov boravak u tamnici, godinu dana prije njegova mučeništva.

U zatvoru su ostali približno mjesec dana. Uz pomoć učenih crkvenih ljudi koji su ih posjećivali razmotrili su mogu li prihvatiti prisegu o nasljeđivanju krune uz uvjet koji bi sačuvao njihove obveze prema Bogu. Na kraju su je položili uvjetno, u onome što dopušta Božji zakon, te su pušteni i vratili se u kartuziju. Time nisu bezuvjetno prihvatili sve kraljeve zahtjeve u crkvenim pitanjima. Njihovo je pristajanje imalo granicu koju će sljedeća godina ponovno, mnogo teže, staviti na kušnju.

Godine 1535. od njih se tražilo priznanje kraljeva vrhovništva nad Crkvom u Engleskoj. John Houghton odbio je taj zahtjev. Zajedno s kartuzijanskim priorima Robertom Lawrenceom i Augustineom Websterom pogubljen je 4. svibnja na Tyburnu. Londonska je zajednica ostala bez priora, a teret njezina vođenja nosili su vikar Humphrey Middlemore i prokurator William Exmew, uz pomoć Sebastiana Newdigatea. Middlemore nije bio izabran za novoga priora. Nastavio je služiti kao vikar u kući koju su vlasti pomno nadzirale.

Unatoč gubitku priora, u kartuziji se nastavio zajednički molitveni život. Zvono je i dalje pozivalo redovnike na noćnu molitvu, misu i časoslov. Prazno priorovo mjesto bilo je vidljiv znak onoga što se dogodilo, ali zajednica nije prestala obavljati svoje redovničke dužnosti. Middlemoreova je služba sada uključivala brigu za kuću čiji je poglavar upravo bio pogubljen i od koje se očekivalo da popusti pred istim zahtjevom zbog kojega je on osuđen. Uz njega su ostali suradnici s kojima će uskoro dijeliti i zatočeništvo.

Kraljevski povjerenik Thomas Bedyll došao je u samostan već na dan Houghtonove smrti. S Middlemoreom i Exmewom dugo je razgovarao o papinu prvenstvu te im ostavio knjige i bilješke kojima ih je želio pridobiti za kraljevsko stajalište. Redovnici nisu odbili pogledati ponuđene spise. Middlemore, Exmew i Newdigate razmatrali su ih do kasne večeri, ali u njima nisu našli razlog da promijene uvjerenje. Potom su ih vratili povjereniku. O tome je Bedyll izvijestio Thomasa Cromwella, jednog od glavnih provoditelja kraljeve politike.

Exmew je povjereniku objasnio da proučavanje tih tekstova nije promijenilo njihovo stajalište. Bedyll ga je upozorio na opasnost za redovnike i za čitav samostan. U izvješću Cromwellu zabilježio je da su vikar i prokurator spremni radije podnijeti krajnje posljedice nego promijeniti mišljenje. Njihov je odgovor ostao isti i nakon priorove smrti. Za Middlemorea, koji je već jednom bio zatvoren i zatim pušten uz ograničeno prihvaćanje prisege, sada se radilo o zahtjevu na koji nije mogao pristati.

Potkraj svibnja Middlemore, Exmew i Newdigate uhićeni su i odvedeni u zatvor Marshalsea. Ondje su ih približno dva tjedna držali u osobito teškim uvjetima, okovane uz stupove i prisiljene stajati. Nakon toga prebačeni su u Tower. Zatvorska patnja nije ih navela da priznaju kraljevo duhovno vrhovništvo. Trojica redovnika ostala su zajedno i pred vlastima, kao što su prije zajedno skrbila za samostan i razmatrala spise kojima ih se pokušavalo odvratiti od njihova uvjerenja.

Suđenje je održano 11. lipnja 1535. u Westminsteru. Optužba je njihovo odbijanje da kralja priznaju vrhovnim poglavarom Crkve u Engleskoj prikazivala kao veleizdaju. Izjasnili su se da nisu krivi. Nisu poricali svoje vjersko stajalište, nego su odbacili tvrdnju da su zbog njega izdajice. U obrani su se pozivali na Sveto pismo i crkvene oce, zastupajući prvenstvo koje pripada Petrovoj stolici. Njihova obrana nije promijenila ishod postupka: sva su trojica osuđena na smrt.

Humphrey Middlemore pogubljen je na Tyburnu 19. lipnja 1535., zajedno s Williamom Exmewom i Sebastianom Newdigateom. Podnijeli su okrutnu kaznu propisanu za veleizdaju. Od smrti Johna Houghtona i dvojice drugih kartuzijanskih priora prošlo je tek nekoliko tjedana. U tako kratkom razdoblju londonska je kartuzija izgubila i priora i redovnike koji su nakon njegove smrti nosili glavnu odgovornost za zajednicu. Njihova imena ostala su trajno povezana u uspomeni na engleske kartuzijanske mučenike.

Papa Lav XIII. proglasio je Humphreyja Middlemorea blaženim 1886. godine. S njim su blaženima proglašeni i Exmew i Newdigate. Middlemoreovo svjedočanstvo sačuvalo se ponajprije u povijesti zajednice kojoj je služio: kao svećenik, prokurator i vikar, a zatim kao zatočenik i mučenik. U tom se životu ističe vjernost koja je najprije imala oblik svakodnevne odgovornosti za subraću, a u vrijeme progona postala javno i ustrajno svjedočanstvo pripadnosti Katoličkoj Crkvi.