Blaženi Honorat Koźmiński

Blaženi Honorat Koźmiński (Florentyn Wacław Jan Stefan Koźmiński), poljski svećenik, redovnik kapucin, suosnivač brojnih redovničkih zajednica, rođen je 16. listopada 1829. u gradu Biała Podlaska (Lubelsko vojvodstvo, istočna Poljska), kao drugi sin poznatog arhitekta Stefana Koźmińskog i Aleksandre Kahl. Osnovnu školu završio je u rodnom gradu, a gimnaziju u Płocku (Mazowiecko vojvodstvo). U Varšavi je od 1844. studirao arhitekturu, a 23. travnja 1846. uhitile su ga ruske vlasti pod optužbom da je član tajne domoljubne organizacije. U to vrijeme zapao je i u svojevrsnu vjersku krizu. Tijekom zatočeništva osjetio je u sebi poziv za duhovno zvanje, a zbog zaraze tifusom pušten je iz zatvora 27. veljače 1847. Stupio je 21. prosinca 1848. u kapucinski samostan u Lubartówu (Lubelsko vojvodstvo). Uzeo je redovničko ime Honorat. Prve zavjete položio je 21. prosinca 1849, a zatim studirao filozofiju u Lublinu. Svečane redovničke zavjete položio je 18. prosinca 1850, a potom u Varšavi studirao teologiju. Za svećenika je zaređen 27. prosinca 1852. u Varšavi, gdje je do 1855. djelovao kao profesor retorike i teologije te sudjelovao u osnivanju Kongregacije sestara svetog Feliksa iz Cantalicea (felicijanke).

Unatoč ozračju stalnog neprijateljstva ruskih okupatorskih vlasti prema poljskoj Crkvi i zatvaranju samostana, otac Honorat, gorljivi promicatelj pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji, glasoviti propovjednik i ispovjednik, svesrdno je obavljao svoj apostolat i sudjelovao u osnivanju brojnih tajnih vjerskih zajednica i redovničkih družbi (od tih kongregacija njih 14 djeluje i danas). Osobito zdušno radio je na promicanju franjevačkog Trećeg reda. Nakon protjerivanja kapucina, otac Honorat živio je od 1864. u Zakroczymu, a od 1892. boravio i djelovao u općini Nowe Miasto nad Pilicą (Mazowiecko vojvodstvo). Izabran je 1895. za generalnog povjerenika poljske kapucinske provincije. Ozbiljno se razbolio 1905, a preminuo je 16. prosinca 1916. u Nowem Miastu. Njegove relikvije počivaju u kripti tamošnje kapucinske crkve svetog Kazimira. Ostavio je za sobom 42 sveska propovijedi i 21 svezak pisama. Blaženim ga je proglasio 16. listopada 1988. njegov veliki zemljak, papa Ivan Pavao II.