Blaženi Hadrijan Fortescue
- Životni vijek
- † 1539.
- Slavi se
- 8. srpnja
Hadrijan Fortescue bio je engleski plemić, suprug i otac, vojnik i član Reda svetoga Ivana Jeruzalemskoga. Njegov je život dugo tekao između obiteljskoga doma, upravljanja posjedima, javnih dužnosti i povremenih boravaka na kraljevskom dvoru. U vrijeme Henrika VIII. pripadao je ljudima čiji su služba i rodbinske veze otvarale vrata visokoga društva. Ipak je 1539. završio u londonskom Toweru, osuđen bez redovitoga suđenja i pogubljen. Katolička ga Crkva časti kao blaženika i mučenika.
Rođen je potkraj petnaestoga stoljeća; točna godina nije sigurno utvrđena. Otac mu je bio John Fortescue iz Punsbournea u Hertfordshireu, a majka Alice Boleyn. Potjecao je iz obitelji povezane s vojničkom i pravničkom službom. Preko majke bio je u rodu s Anom Boleyn, budućom kraljicom. U zrelom je životu stekao položaj seoskoga plemića koji je upravljao imanjem i sudjelovao u poslovima svoje grofovije.
Prva mu je supruga bila Anne Stonor, kći Williama Stonora. S njom je dobio dvije kćeri, Margaret i Frances. Obiteljski je dom bio povezan sa Stonorom u Oxfordshireu, gdje je obavljao i javne dužnosti. Brak je završio Anneinom smrću 1518. godine. Hadrijan je ostao udovac i otac dviju kćeri, koje će se poslije udati u ugledne engleske i irske obitelji.
Poslije se oženio Anne Rede, kćeri Williama Redea. U tom je braku rođeno još petero djece: sinovi John, Thomas i Anthony te kćeri Elizabeth i Mary. Ukupno je imao sedmero djece. Druga ga je supruga nadživjela i poslije se ponovno udala. Hadrijanovo kasnije uhićenje i smrt tako su pogodili velik obiteljski krug. Iza viteškoga naslova i kraljevskih službi stajao je čovjek čiji su dom dijelili supruga i djeca.
Poput mnogih plemića svojega vremena, služio je kralju i u ratu. Sudjelovao je u pohodima protiv Francuske 1513. i ponovno tijekom dvadesetih godina šesnaestoga stoljeća. Godine 1520. bio je nazočan velikom susretu Henrika VIII. i francuskoga kralja Franje I., poznatom kao Poljana zlatnoga sukna. Bio je povezan s pratnjom kraljice Katarine Aragonske. Takvi su ga poslovi dovodili blizu dvora, iako je znatan dio života provodio na svojim posjedima.
U mirnodopskim je godinama obavljao dužnost mirovnoga suca i sudjelovao u povjerenstvima za prikupljanje državnih davanja. Sačuvani zapisi pokazuju čovjeka koji je pomno vodio račune i brinuo se za praktične poslove. Bilježio je i poslovice te kratke poučne izreke. U tim se zbirkama susreću svakodnevna razboritost i moralna pouka. Njegova osobnost ostala je zabilježena i u poslovnim knjigama i u kratkim mislima koje je smatrao vrijednima čuvanja.
Godine 1532. primljen je u Red svetoga Ivana Jeruzalemskoga, danas poznat kao Malteški red. Pripadao mu je kao oženjeni laik, u viteškom staležu povezanom s pobožnošću. Taj je korak sjedinio njegov plemićki i vojnički položaj s pripadnošću katoličkoj redovničkoj ustanovi. Nije napustio obiteljski život. Ostao je suprug i otac, a pripadnost Redu postala je važan dio njegove duhovne baštine i kasnijega štovanja.
Povezao se i s dominikancima u Oxfordu, čijoj je bratovštini pristupio 1533. godine. Njegova knjiga časova sačuvala je pobožne pouke zapisane njegovom rukom. Ti kratki zapisi svjedoče o vjerskom zanimanju koje je pratilo njegove svjetovne dužnosti. Uz posjede, račune i javne poslove nalazilo se i štivo namijenjeno molitvi i uređivanju života. Crkva u njemu pamti laika čija je vjera bila povezana s obiteljskim i društvenim položajem.
Kada je Ana Boleyn postala kraljica, njegova mu je rodbinska povezanost donosila određenu naklonost. Godine 1533. sudjelovao je u svečanostima povezanima s njezinom krunidbom. Nije tada bio čovjek udaljen od kraljevske sredine. Ali vladavina Henrika VIII. sve je snažnije zadirala u crkveni život, prekidala veze s Rimom i vezivala vjersku poslušnost uz odanost Kruni. Hadrijan se našao u okolnostima u kojima ranije služenje i dvorske veze nisu jamčile sigurnost.
Prvi je put uhićen 29. kolovoza 1534. Razlog toga uhićenja nije pouzdano poznat. Nekoliko je mjeseci proveo pod nadzorom i u zatočeništvu, a zatim je pušten. Ponovno je mogao živjeti izvan zatvora, no političke i vjerske prilike ostale su opasne. Nešto poslije pala je i njegova rođakinja Ana Boleyn, pogubljena 1536. godine. Hadrijan je nadživio taj preokret, ali je i sam ponovno postao metom kraljevske vlasti.
U veljači 1539. uhićen je drugi put i odveden u Tower. Ovoga puta nije se vratio kući. Parlament ga je iste godine uključio u zakon kojim je više osoba proglašeno krivima za veleizdaju. Takva je osuda zamijenila redoviti sudski postupak. U dijelu koji se odnosio na njega govorilo se općenito o odbijanju odanosti kralju i poticanju pobune, bez jasno izloženoga pojedinačnog djela na temelju kojega bi se mogla pratiti njegova obrana.
Istim su zakonom bili obuhvaćeni ljudi povezani s kardinalom Reginaldom Poleom i drugi protivnici kraljeve crkvene politike. Katolička je predaja Hadrijanovu smrt prepoznala kao svjedočanstvo vjernosti Crkvi i rimskoj stolici. Pojedinosti o neposrednom povodu njegove osude ipak su ostale nejasne. Njegova je posljednja tamnica završila javnim pogubljenjem u Londonu, na Tower Hillu, u srpnju 1539. godine. Odrubljena mu je glava zajedno s Thomasom Dingleyjem, također vitezom Reda svetoga Ivana.
Štovanje Hadrijana Fortescuea osobito se čuvalo među pripadnicima njegova Reda. Na Malti su nastali njegovi prikazi, a njegovo se ime prenosilo kao ime viteza i mučenika. Sačuvana knjiga časova povezivala je tu uspomenu s njegovom osobnom pobožnošću. Papa Lav XIII. potvrdio je njegovo štovanje 13. svibnja 1895. godine. Među blaženicima ostao je prepoznatljiv kao oženjeni čovjek i otac sedmero djece, koji je javne službe i viteški položaj nosio unutar običnih obiteljskih obveza, a život završio u zatočeništvu i nasilnoj smrti.
