Blaženi Edward Oldcorne

Edward Oldcorne bio je engleski isusovac koji je sedamnaestak godina služio katolicima u domovini, u vremenu kada se svećenički rad morao odvijati u tajnosti. Najveći dio te službe proveo je u Worcestershireu. U njegovu su životu važno mjesto imali domovi koji su pružali utočište svećenicima, suradnja s redovničkom subraćom i vjernost ljudima kojima je bio poslan. Uhićen je tijekom istrage koja je uslijedila nakon otkrića Barutne urote, ali njegovo sudjelovanje u uroti nije dokazano. Pogubljen je u Worcesteru 7. travnja 1606., a Crkva ga štuje kao blaženika i mučenika.

Rođen je 1561. u Yorku, u obitelji zidara Johna Oldcornea i njegove supruge Mary. Otac mu je bio protestant, a majka katolkinja. Mary je zbog svoje vjere neko vrijeme provela u zatvoru. Vjerske podjele koje su obilježavale tadašnju Englesku tako su bile prisutne i u Edwardovu obiteljskom životu. Školovao se u školi St Peter's u Yorku. Među njegovim školskim prijateljima bili su John i Christopher Wright te Guy Fawkes, koji će poslije biti povezani s Barutnom urotom.

Edward se isprva školovao za liječnika. Potom je odlučio postati svećenik te je otišao na školovanje u inozemstvo. Boravio je u Engleskom kolegiju u Reimsu, a zatim u Rimu, gdje je primio svećenički red. Pristupio je Družbi Isusovoj i pripremao se za povratak u Englesku. Put od Yorka preko Francuske do Rima završio je povratkom u zemlju iz koje je otišao radi svećeničke priprave. Ondje ga je čekala služba koja nije mogla imati sigurnost ni javnu vidljivost kakvu bi svećenik imao u drukčijim prilikama.

Krajem 1588. vratio se u Englesku u pratnji isusovca Johna Gerarda. Početkom sljedeće godine s Henryjem Garnetom uputio se u područje West Midlandsa. Posjećivao je Coughton u Warwickshireu i nastanio se u Baddesley Clintonu, a glavno područje njegova dugogodišnjeg djelovanja postao je Worcestershire. U tajnoj misiji služio se i imenom Hall. Svećenički rad obavljao je uz pomoć drugih ljudi: jedni su mu pružali smještaj, drugi su s njime dijelili redovničku i pastoralnu službu. Nakon 1596. pomagao mu je Oswald Tesimond, a misiju je podupirao i isusovac Thomas Lister, kojemu su zahtjevi života u prikrivenosti teško padali.

Posebno je bio povezan s kućom Hindlip Hall blizu Worcestera, domom Thomasa Abingtona. Ta mu je kuća godinama služila kao uporište. Oldcorne je ondje pridonio obraćenju Thomasove sestre Dorothy na katoličku vjeru. Hindlip nije bio samo mjesto njegova boravka nego i dio mreže domova u kojima su katolički svećenici mogli pronaći zaklon. Isusovački brat Nicholas Owen uredio je u kući skrovišta za svećenike. Potreba za takvim prostorima pokazuje koliko su gostoprimstvo obitelji i praktična pomoć redovničke braće bili važni za opstanak misije.

Uz Oldcorneov život vezano je i hodočašće izvoru svete Winefride u Holywellu, u sjevernom Walesu. Onamo je pošao zbog teške bolesti grla, tražeći ozdravljenje. Nakon oporavka ponovno je hodočastio 1605., ovaj put sa skupinom od približno trideset ljudi koji su došli zahvaliti. Među njima bili su svećenici Oswald Tesimond, Henry Garnet i John Gerard te isusovačka braća Nicholas Owen i Ralph Ashley. Hodočašće je povezalo svećenike, redovničku braću i vjernike koji su dijelili katoličku vjeru u nesigurnim prilikama.

U toj su skupini bili i Everard Digby i njegova supruga, kojima je Oldcorne bio svećenik. Digby je poslije sudjelovao u Barutnoj uroti. Nakon njezina otkrića vlasti su pozornost usmjerile i na ranije susrete njezinih sudionika. Tako je zahvalno hodočašće postalo jednim od događaja na koje se istraga pozivala pri stvaranju sumnji. Oldcorneova poznanstva i pastoralne veze doveli su ga u dodir s ljudima koji su zatim bili istraživani.

Kada je urota otkrivena u studenome 1605., Oldcorne se nalazio u Hindlip Hallu. Prema njegovu iskazu tijekom ispitivanja, Tesimond je 8. studenoga došao u kuću i njemu i Abingtonu prenio vijest o otkrivenom planu. U prosincu su se u Hindlipu sklonili i Henry Garnet, Nicholas Owen te Ralph Ashley. Kuća koja je dugo pružala utočište svećenicima sada se našla pod posebnom pozornošću vlasti. U siječnju 1606. započela je njezina temeljita pretraga.

Oldcorne i Garnet sakrili su se zajedno, dok su Owen i Ashley bili u drugom skrovištu. Prostor i uvjeti bili su vrlo teški. Nakon višednevnog skrivanja pronađeni su i uhićeni. Oldcornea i Garneta uhitio je sir Henry Bromley. Nakratko su ih držali u dvorcu Holt u Worcestershireu, a zatim su ih odveli u londonski Tower. Za Oldcornea je time završilo dugo razdoblje tajne misije u kojemu je gotovo sedamnaest godina uspijevao ostati uz vjernike kojima je služio.

U zatvoru je bio podvrgnut mučenju i ispitivanju. Dokaz da je sudjelovao u Barutnoj uroti nije pronađen. Isusovački prikaz njegova života navodi da je optužba naposljetku prešla s navodne umiješanosti u urotu na njegovu pripadnost isusovcima i svećeništvo. Na suđenju ga je Humphrey Littleton zamolio za oproštenje. Sačuvala su se i dva Oldcorneova pisma, među njima jedno napisano u zatvoru. Dan prije pogubljenja njegov subrat John Floyd pokušao ga je posjetiti, ali je i sam bio uhićen.

Oldcorne je pogubljen na Red Hillu u Worcesteru 7. travnja 1606. Zajedno s njime pogubljeni su John Wintour, Humphrey Littleton i isusovački brat Ralph Ashley, njegov suradnik. Ashley nije bio svećenik: njegova redovnička služba i Oldcorneovo svećeništvo pripadali su istoj misiji, ali su bili različiti životni putovi. Oldcorne i Ashley ostali su zajedno i u crkvenom spomenu na engleske i velške isusovce koji su stradali zbog vjere.

Papa Pio XI. proglasio je Edwarda Oldcornea blaženim 15. prosinca 1929. Družba Isusova spominje ga 1. prosinca zajedno s isusovačkim mučenicima Engleske i Walesa, dok je 7. travnja obljetnica njegove smrti. Njegovo ime nosi katolička srednja škola u Worcesteru. U gradu u kojemu je završio život tako se čuva uspomena na svećenika čija je služba najvećim dijelom protekla skriveno, uz pomoć obitelji koje su otvarale svoje domove i subraće koja su s njime dijelila teškoće misije.