Blaženi Daniel Jules Alexis Brottier
- Životni vijek
- 1876. – 1936.
- Slavi se
- 28. veljače
Blaženi Daniel Jules Alexis Brottier živio je svećeništvo ondje gdje je ljudska krhkost bila najvidljivija: u misijama, ratnim rovovima i među napuštenom djecom. Njegova hrabrost nije bila potraga za opasnošću, nego raspoloživost da ni bolest ni rat ne postanu izgovor za udaljavanje od onih kojima je trebala blizina.
Rođen je 7. rujna 1876. u La Ferté-Saint-Cyru u Francuskoj. Nakon sjemenišne formacije i vojne službe zaređen je za svećenika 1899. Najprije je poučavao u Pontlevoyu, ali ga je želja za misijskim radom dovela u Kongregaciju Duha Svetoga. Nakon novicijata i redovničkih zavjeta 1903. poslan je u Senegal.
Rad u zapadnoj Africi prekidale su mu teške zdravstvene tegobe. Vraćao se u Francusku, ponovno pokušao nastaviti misiju, a zatim se 1911. morao konačno odreći boravka u Senegalu. Odricanje od željenoga mjesta službe nije značilo odricanje od poslanja. Pokrenuo je djelo Souvenir Africain i prikupljao sredstva za katedralu u Dakaru, posvećenu u veljači 1936., nekoliko tjedana prije njegove smrti.
Kad je izbio Prvi svjetski rat, dobrovoljno je postao vojni kapelan. Tijekom više od četiri godine na bojištima prilazio je ranjenima i umirućima, izlažući se opasnosti kako nitko ne bi ostao bez sakramenata, molitve i ljudske riječi. Njegovo preživljavanje bez rane suvremenici su povezivali s posebnom zaštitom svete Terezije od Djeteta Isusa, kojoj je bio duboko odan; ta vjernička interpretacija pripada njegovoj duhovnoj predaji.
Nakon rata povjerena mu je ustanova Orphelins Apprentis d’Auteuil u Parizu, namijenjena siročadi, napuštenoj djeci i siromašnim šegrtima. Tijekom posljednjih trinaest godina života razvio je njezin rad, okupljao dobročinitelje i stvarao djeci mogućnost odgoja, rada i doma. Kapela posvećena svetoj Tereziji postala je znakom njegove pouzdane molitve, ali i sposobnosti da pobožnost pretoči u organiziranu ljubav.
Umro je u Parizu 28. veljače 1936. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 25. studenoga 1984. Danielov spomendan 28. veljače podsjeća da se kršćanska revnost mjeri blizinom: čovjek može biti udaljen od prvotnoga plana, iscrpljen bolešću ili okružen ratom, a ipak ostati potpuno raspoloživ Bogu i bližnjemu.
