Blaženi Ceferino Namuncurá
- Slavi se
- 26. kolovoza
Blaženi Ceferino Namuncurá rodio se 26. kolovoza 1886. u Chimpayu, u argentinskoj Patagoniji. Bio je sin Rosarije Burgos i mapučkoga poglavice Manuela Namuncurá. Kršten je s osam godina, a prve je godine proveo uz rijeku Río Negro, duboko povezan sa svojim narodom i krajem.
Njegov je otac želio da se školuje kako bi jednoga dana mogao služiti Mapučima. Ceferino je zato otišao u Buenos Aires. Prvi pokušaj školovanja u mornaričkim radionicama bio je težak: kao jedini starosjedilac trpio je zlostavljanje i ubrzo se razbolio. Potom je primljen u salezijanski zavod Pio IX., gdje se istaknuo marljivošću, vedrinom, glazbenim darom i ljubavlju prema sportu.
U salezijanskoj je zajednici sazrijevala njegova želja da postane svećenik i služi vlastitomu narodu. Iako mu je zdravlje bilo krhko, započeo je potrebnu pripravu. Godine 1904. otputovao je u Italiju s monsinjorom Giovannijem Caglierom. Primio ih je papa Pio X., a Ceferino je školovanje nastavio u Torinu i Frascatiju.
Talijanska je zima dodatno oslabila njegovo zdravlje. Obolio je od plućne tuberkuloze i preminuo 11. svibnja 1905. u rimskoj bolnici, sa samo osamnaest godina. Njegovi su posmrtni ostatci 1924. vraćeni u Argentinu, gdje se pobožnost prema njemu već snažno širila, osobito među Mapučima i stanovnicima Patagonije.
Crkva je u njegovu kratkom životu prepoznala duboku vjeru, poniznost i želju za služenjem. Papa Pavao VI. potvrdio je njegove herojske kreposti 22. lipnja 1972. Papa Benedikt XVI. odobrio je beatifikaciju nakon priznanja ozdravljenja pripisanoga Ceferinovu zagovoru, a obred je održan 11. studenoga 2007. u njegovu rodnom Chimpayu.
Ceferino je postao prvi beatificirani južnoamerički starosjedilac. Spomendan blaženoga Ceferina Namuncurá slavi se 26. kolovoza, na dan njegova rođenja. Poznat kao „Patagonijski ljiljan”, ostaje znak da pripadnost vlastitomu narodu i otvorenost općoj Crkvi mogu zajedno sazrijevati u želji za svetim životom i služenjem.
