Blaženi Augustin Fangi

Blaženi Augustin Fangi bio je dominikanski svećenik čiji se život veže uz Biellu, Soncino i Veneciju. Rođen je 1430. u imućnoj obitelji u Bielli, u sjevernotalijanskom Pijemontu. Obitelj mu je namijenila svjetovni put, ali se mladi Augustin pridružio dominikancima koji su se tada nastanili u njegovu gradu.

U redovničkom životu isticao se sabranošću, postojanošću i vjernim obdržavanjem dominikanskoga pravila. Godine 1464. postao je prior samostana u Soncinu u Lombardiji, a vodio je i druge zajednice svojega reda. U službi poglavara zauzimao se za obnovu redovničke stege, ne tražeći izvanredne pothvate, nego uredan zajednički život, molitvu i odgovornost za povjerenu braću.

Predaja je zapamtila njegovu duboku usredotočenost u molitvi. Pripovijeda se da je bez krika podnio bolan kirurški zahvat te poslije rekao da je bio toliko zaokupljen duhovnim stvarima da gotovo nije osjećao što se događa. S njegovim boravkom u Soncinu povezuju se i izvještaji o ozdravljenjima te drugim čudesnim događajima. Ti su prizori dio hagiografske predaje koja svjedoči kako su suvremenici i kasniji naraštaji doživljavali njegovu vjeru, a ne iscrpan povijesni zapis njegova života.

Posljednjih deset godina proveo je u Veneciji. Ondje je umro 22. srpnja 1493. i bio pokopan u crkvi svetoga Dominika. Kada je u 16. stoljeću tijekom popravaka otvoren njegov lijes u kripti izloženoj vodi, prema predaji tijelo i odjeća pronađeni su očuvani. Glas o tome obnovio je pobožnost prema njemu, koja se osobito sačuvala među vjernicima Bielle i u Dominikanskom redu.

Papa Pio IX. potvrdio je njegov drevni kult 5. rujna 1872., čime je priznat kao blaženik. Spomendan mu se slavi 22. srpnja. Augustinov život ostao je tih i slabo dokumentiran, ali njegova redovnička vjernost pokazuje koliko trajna može biti služba koja se gradi strpljivim izvršavanjem svakodnevnih dužnosti.