Blaženi August Czartoryski

Blaženi August Czartoryski odrastao je kao nasljednik slavne poljske obitelji, ali je vlastiti život razumio kao dar, a ne kao dinastički projekt. Njegov put prema salezijancima nije bio romantičan bijeg od obveza: morao je razlučiti poziv pod teretom bolesti, očevih očekivanja i stvarnih sumnji hoće li uopće moći izdržati redovničku formaciju.

Rođen je 2. kolovoza 1858. u Parizu, gdje je obitelj Czartoryski živjela u progonstvu nakon ruskoga gušenja poljskih težnji za neovisnošću. Otac Władysław nastojao je sačuvati politički utjecaj obitelji i sinu je namijenio javnu, vjerojatno diplomatsku ulogu. Augustova majka María Amparo Muñoz umrla je kada mu je bilo šest godina. Od djetinjstva je bio slaboga zdravlja, a tuberkuloza je obilježila gotovo cijelu njegovu mladost i vodila ga od jednoga lječilišta do drugoga.

Školovao se u Parizu i Krakovu, a važan mu je učitelj bio Józef Kalinowski, kasniji bosonogi karmelićanin sveti Rafael Kalinowski. On nije Augusta samo poučavao, nego ga je pratio u bolesti i uvodio u ozbiljniji duhovni život. Nakon Kalinowskoga duhovno ga je usmjeravao svećenik Stanisław Kubowicz. Tako je, usred obiteljskih planova i liječenja, sazrijevalo uvjerenje da nije pozvan ni na brak ni na političku karijeru.

Presudan susret dogodio se 1883., kada je Ivan Bosco slavio misu u pariškom Hôtel Lambertu, domu obitelji Czartoryski, a August mu posluživao. Mladi je knez poslije više puta dolazio u Torino i tražio da bude primljen među salezijance. Don Bosco je oklijevao, svjestan da bi teško zdravlje moglo onemogućiti zahtjevan studij i život zajednice. Ni Augustov otac nije prihvaćao sinovu odluku. Nakon razgovora s papom Lavom XIII., koji je podupro njegovo zvanje, Bosco ga je ipak primio.

August je 17. lipnja 1887. ušao među salezijance u Torinu, a u studenome je iz ruku samoga Bosca primio redovničku odjeću. Otac ga je i dalje pokušavao odvratiti i vratiti obiteljskim dužnostima. August je ostao miran, ali odlučan: odrekao se povlastica koje su priječile slobodan odgovor na poziv. Zavjete je položio 2. listopada 1888. na Boskovu grobu te započeo studij filozofije i teologije.

Njegovo se zdravlje u međuvremenu pogoršavalo. Salezijansko poslanje među mladima nije mogao živjeti snagom i pokretljivošću zdravijih subraće, ali bolest ga nije učinila samo primateljem tuđe skrbi. U zajednici je prihvaćao ograničenja, učio i pripravljao se za svećeništvo. Za svećenika ga je 2. travnja 1892. u San Remu zaredio biskup Tommaso Reggio. Na ređenju nije bila većina rodbine koja se protivila njegovu izboru, no ubrzo se pomirio s ocem, koji je konačno prihvatio njegov put.

Dodijeljen je salezijanskoj zajednici u Alassiju, u pokrajini Savona. Zbog uznapredovale tuberkuloze mnogo je vremena provodio u sobi s pogledom na igralište učenika. Njegovo je svećeništvo trajalo tek nešto više od godine dana. Umro je 8. travnja 1893.; izvori mjesto smrti navode kao Alassio ili šire kao Savonu, pa je najtočnije govoriti o Alassiju u pokrajini Savona. Posmrtni su mu ostatci naposljetku položeni u salezijanskoj crkvi u Przemyślu.

Papa Ivan Pavao II. potvrdio je 1978. njegove herojske kreposti, a 25. travnja 2004. proglasio ga blaženim. Augustov je spomendan 8. travnja. Ne treba ga poistovjećivati s blaženim Janom Franciszekom Czartoryskim, redovnikom i mučenikom iz Drugoga svjetskog rata; zajedničko prezime povezuje ih s istom širom obiteljskom poviješću, ali ne i s istim životom.

August Czartoryski nije svetost pronašao u tome da zaniječe svoje podrijetlo ili bolest. Pronašao ju je u slobodi da i jedno i drugo preda pozivu koji je prepoznao, ustrajući bez gorčine dok su mu se istodobno sužavali vrijeme, zdravlje i mogućnosti djelovanja.