Blaženi Artaldus

Blaženi Artaldus proveo je dug život vraćajući se tišini iz koje je primao snagu za svaku povjerenu službu. Bio je kartuzijanac, svećenik, osnivač samostana i nakratko biskup Belleyja, ali časti se ponajprije kao čovjek koji ni ugled ni visoku službu nije pretvorio u posjed.

Rođen je 1101. u dvorcu Sothonod u Savoji. Kao osamnaestogodišnjak stupio je na dvor vojvode Amadeja III., no već nakon približno godinu dana napustio je dvorski život. Ušao je u kartuziju Portes, u današnjem Bénoncesu, gdje je zaređen za svećenika. Ondje je godinama živio redovničkim životom i služio kao svećenik.

Prior Velike kartuzije poslije ga je poslao u Valromey da osnuje novu zajednicu. Artaldus je poveo šestoricu subraće iz Portesa. Tek podignute zgrade uništio je požar, pa su morali početi iznova. Za novi je dom izabrao mjesto uz rijeku Arvières; ondje je 1132. osnovana kartuzija posvećena Gospi. Požar nije ugasio njihov poziv, nego je siromaštvo novoga početka učinilo jasnijim ono bitno: zajednica se ne gradi samo zidovima, nego ustrajnošću, molitvom i vjernošću.

Artaldus je u Arvièresu stekao velik ugled. Kada je već imao više od osamdeset godina, pozvan je da postane biskup Belleyja. Službu je prihvatio, ali se nakon manje od dvije godine odrekao biskupske časti i vratio u svoju kartuziju. Njegov povratak nije bio bijeg od odgovornosti, nego povratak načinu života kojemu je bio pozvan i u kojem je mogao dovršiti svoje služenje.

U poznim godinama posjetio ga je sveti Hugo Lincolnski, koji je engleskoga kralja Henrika II. pridobio za dobročinitelja kartuzije u Arvièresu. Artaldus je ondje proveo ostatak života. Umro je 1206., dosegnuvši približno 105 godina.

Papa Grgur XVI. potvrdio je njegov kult 1834. godine. Spomendan blaženoga Artaldusa slavi se 7. listopada. Njegov život ostavlja nenametljiv, ali postojan trag: plodna služba raste iz nutarnje sabranosti, a čovjek ostaje slobodan kada se zna odreći časti i vratiti onomu što mu je Bog povjerio.