Blaženi Antoni Julian Nowowiejski
- Životni vijek
- 1858. – 1941.
- Slavi se
- 28. svibnja
Blaženi Antoni Julian Nowowiejski bio je poljski svećenik, biskup Płocka, naslovni nadbiskup Silyuma, povjesničar i liturgičar. Rođen je 11. veljače 1858. u Lubieniji kraj Opatówa. Umro je 28. svibnja 1941. nakon mučenja i gladovanja u nacističkome logoru Działdowo, poznatu i kao Soldau. Pripada skupini 108 poljskih mučenika Drugoga svjetskog rata.
Sa šesnaest godina stupio je u biskupijsko sjemenište u Płocku. Za svećenika je zaređen 10. srpnja 1881. Već sljedeće godine stekao je diplomu teologije na Rimokatoličkoj teološkoj akademiji u Sankt Peterburgu. Njegovo obrazovanje otvorilo mu je put prema dugotrajnoj profesorskoj i upravnoj službi u Płocku.
U sjemeništu je djelovao kao profesor, a poslije i kao rektor. Postao je kanonikom u Płocku, a 1902. imenovan je generalnim vikarom Płocke biskupije. Time je prije biskupskoga imenovanja stekao iskustvo u odgoju budućih svećenika i u upravljanju biskupijom.
Za biskupa Płocka imenovan je 1908. Podatci o biskupskome ređenju nisu posve usklađeni: navode se 6. prosinca 1908. i 10. siječnja 1909., nakon imenovanja 12. lipnja 1908. Sigurno je da je Płockom upravljao od 1908. do smrti 1941. te da je u studenome 1930. dobio naslov nadbiskupa Silyuma.
Kao biskup proveo je upravnu reformu i veliku pozornost posvetio vjerskomu odgoju. Osnovao je malo sjemenište i nastavio brinuti o obrazovanju klera. Vodio je dvije biskupijske sinode, 1927. i 1938. godine, te pokrenuo mjesni ogranak Katoličke akcije. Od 1918. do 1919. bio je prvi tajnik Poljske biskupske konferencije.
Za Prvoga svjetskog rata djelovao je u dobrotvornim organizacijama. Ta služba pokazuje da biskupijske zadaće nije ograničio na upravu i obrazovanje, nego ih je povezivao s pomoći ljudima pogođenima ratom. Njegov je javni doprinos priznat i izvan crkvenih krugova. Predsjednik Ignacy Mościcki dodijelio mu je 1931. Zapovjedni križ sa zvijezdom Reda obnove Poljske, a Varšavsko sveučilište počasni doktorat. Bio je i počasni građanin Płocka.
Nowowiejski je mnogo pisao o povijesti, osobito o Płocku, te o liturgiji. Njegov Ceremoniał parafialny, odnosno Župni ceremonijal, postao je standardni priručnik za župnike i prije rata doživio sedam izdanja. Njegov znanstveni i pastoralni rad tako je nadživio neposrednu službu u sjemeništu i biskupiji.
Njemačkim napadom na Poljsku 1. rujna 1939. započeo je Drugi svjetski rat. Nacističke su vlasti sustavno udarale na poljsku inteligenciju i crkveno vodstvo. Nowowiejski i pomoćni biskup Płocka Leon Wetmański uhićeni su 28. veljače 1940. Zatočeni su u Słucku i Działdowu.
Nowowiejski je odbio mogućnost bijega jer nije htio napustiti ljude koji su mu bili povjereni. U logoru su ga mučili kada nije pristao pogaziti svoj naprsni križ. Unatoč vlastitoj patnji, blagoslivljao je druge mučene i umiruće zatočenike. Nakon višemjesečnoga mučenja i gladovanja umro je 28. svibnja 1941., u osamdeset četvrtoj godini života.
Mjesto njegova ukopa nije poznato. Pretpostavlja se da je tijelo pokopano u šumi kraj Malinowa. Nepoznat grob ostao je dijelom iskustva brojnih žrtava logora Działdowo, ali nije izbrisao uspomenu na biskupa koji je ondje stradao.
Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 13. lipnja 1999. kao jednoga od 108 mučenika Drugoga svjetskog rata. Uz njegov se osobni spomen navodi 28. svibnja, dan smrti, dok se skupina 108 poljskih mučenika zajednički slavi 12. lipnja. Ta dva datuma pripadaju različitim oblicima spomena i ne treba ih međusobno zamijeniti.
Nowowiejskijev život obuhvatio je više od šezdeset godina svećeničke službe. Bio je odgojitelj, upravitelj, povjesničar i liturgičar, a na kraju zatočenik koji je odbio poniziti znak svoje vjere. Njegovo se mučeništvo nastavlja na dug život posvećen Płockoj biskupiji, obrazovanju svećenika i služenju ljudima u ratnim nevoljama.
