Blaženi Anton Martin Slomšek

Blaženi Anton Martin Slomšek rodio se 26. studenoga 1800. u Slomu kod Ponikve u Štajerskoj, kao osmo dijete Marka Slomšeka i Marije, rođene Zorko. Odrastao je u seljačkoj obitelji i rano upoznao vrijednost rada. Školovao se u celjskoj gimnaziji, gdje su se oblikovali njegova ljubav prema slovenskomu jeziku i zanimanje za poeziju. Završio je i učiteljski tečaj kako bi davanjem poduke mogao lakše uzdržavati sebe tijekom školovanja.

Filozofiju je studirao u Ljubljani, Senju i Celovcu, a teologiju u Celovcu. Među njegovim je školskim kolegama bio pjesnik France Prešeren. Za svećenika je zaređen 8. rujna 1824. u Celovcu, a prvu je misu slavio 26. rujna u Olimju. Od 1825. djelovao je kao kapelan u Bizeljskom, a potom u Novoj Cerkvi. U tim je župama stjecao pastoralno iskustvo koje će povezati s trajnom brigom za odgoj i narodni jezik.

Od 1829. do 1838. bio je duhovni ravnatelj bogoslova u Celovcu. Buduće je svećenike poučavao slovenskomu jeziku, vodio s njima govorne i pismene vježbe te ih poticao na prevođenje i pisanje. Razumio je da svećenik može doprijeti do naroda samo ako jasno govori njegovim jezikom. Godine 1838., odnosno prema drugome lokalnom zapisu 1839., postao je župnik u Vuzenici. Od 1844. služio je u Sankt Andräu kao kanonik, dekan i školski nadzornik Lavantske biskupije.

U ožujku 1846. imenovan je opatom i župnikom u Celju. Papa Grgur XVI. iste ga je godine imenovao biskupom Lavanta. Za biskupa je posvećen 8. srpnja 1846. u Salzburgu. Kao biskup nastavio je živjeti skromno i neumorno obilaziti zajednice, ali je sada mogao snažnije djelovati na školstvo, svećeničku formaciju i kulturni život slovenskoga naroda.

Slomšek je promicao vjeronauk u školama i obrazovanje na slovenskom jeziku. Nadzirao je osnivanje škola, pisao i uređivao udžbenike te objavljivao propovijedi i biskupske poslanice. Vjerovao je da se vjera, kultura i obrazovanje međusobno podupiru. Njegovo zauzimanje za slovenski jezik nije bilo usmjereno protiv drugih naroda, nego prema tomu da djeca, obitelji i vjernici mogu učiti i moliti na jeziku koji razumiju.

U radu s bogoslovima nije se zadovoljavao samo predavanjima. Tražio je da vježbaju govor i pisanje, prevode korisne tekstove te razvijaju sposobnost jasna obraćanja narodu. Tako je povezivao svećeničku izobrazbu s kulturnom odgovornošću. Škole koje je podupirao trebale su biti dostupne i djeci iz skromnih obitelji, a udžbenici razumljivi učenicima. Njegov se odgojni program zato protezao od početne škole do bogoslovije i od pučke knjige do biskupske pouke.

Bio je plodan pisac, publicist i pjesnik. Neke su njegove pjesme postale omiljene u narodu i pjevaju se i danas. Godine 1846. pokrenuo je godišnjak Drobtinice, namijenjen pouci i duhovnomu rastu. Zajedno s Andrejem Einspielerom i Antonom Janežičem sudjelovao je u osnivanju Mohorjeve družbe, najstarije slovenske izdavačke ustanove. Njezin je rad širio dostupne knjige među običnim čitateljima i podupirao obrazovanje izvan velikih gradskih središta.

Posebnu je pozornost posvećivao jedinstvu kršćana. Godine 1851. osnovao je Bratstvo svetih Ćirila i Metoda, želeći razvijati molitvu i dijalog s istočnim pravoslavnim kršćanima. Podupirao je misionare i poticao održavanje duhovnih vježbi. Papa Pio IX. povjerio mu je i obnovu redovničkoga života u benediktinskim samostanima, zbog čega je obavljao apostolske pohode. U biskupiju je pozvao i lazariste, odnosno članove Misijske družbe.

Jedan od njegovih najvažnijih upravnih pothvata bio je prijenos sjedišta Lavantske biskupije iz Sankt Andräa u Maribor 1859. Time su se u istoj biskupiji našli gotovo svi štajerski Slovenci, a crkvena je uprava približena području na kojemu je živjela većina vjernika. U Mariboru je osnovao bogosloviju i teološku školu. Taj je potez snažno utjecao na kasniji crkveni i kulturni razvoj grada.

Prijenos sjedišta nije bio samo promjena adrese. Zahtijevao je uređenje novih crkvenih ustanova, pripravu klera i povezivanje župa koje su dotad pripadale drukčijim upravnim cjelinama. Maribor je time postao središte biskupije i mjesto sustavne teološke izobrazbe. Slomšek je svoju biskupsku službu tako pretvorio u trajnu institucionalnu osnovu za pastoralni rad među slovenskim stanovništvom Štajerske.

Slomšekovo biskupsko djelovanje nije se svodilo na upravne odluke. Bio je cijenjen propovjednik, odgojitelj i pisac koji je od svećenika tražio pastoralnu blizinu. Učenike je poticao na marljivost i odgovornost, a učitelje i roditelje podsjećao na njihovu odgojnu zadaću. Pritom je nastojao povezati obrazovanje s kršćanskim oblikovanjem savjesti i služenjem zajedničkomu dobru.

Umro je u Mariboru 24. rujna 1862., nakon duljih želučanih tegoba. Pokopan je u mariborskoj katedrali svetoga Ivana Krstitelja. Njegov se spomen poslije širio među Slovencima, a njegovo ime nose brojne crkve, kapele, župe, ulice, trgovi i ustanove. Posebno ga zazivaju učenici, studenti, odgojitelji, pisci, pjesnici te vinogradari i vinari.

Postupak za beatifikaciju dobio je snažniji zamah u 20. stoljeću. Nakon proučavanja njegova života, spisa i kreposti papa Ivan Pavao II. priznao je 13. svibnja 1996. da je živio herojske kreposti te ga proglasio časnim slugom Božjim. Za beatifikaciju je zatim ispitan slučaj ozdravljenja, koji su razmatrali liječnici, teolozi i nadležna crkvena tijela. Papa je čudo odobrio 3. srpnja 1998.

Ivan Pavao II. proglasio je Antona Martina Slomšeka blaženim u Mariboru 19. rujna 1999. Bio je prvi Slovenac uzdignut na čast blaženika. Spomendan mu se slavi 24. rujna, na dan smrti. Njegova baština sjedinjuje biskupsku službu, obrazovanje, književnost, skrb za slovenski jezik i zauzimanje za kršćansko jedinstvo. U svim tim područjima nastojao je vjeru pretvoriti u kulturu odgovornosti, učenja i služenja narodu.