Blaženi Anton Maria Schwartz
- Životni vijek
- 1852. – 1929.
- Slavi se
- 15. rujna
Blaženi Anton Maria Schwartz rodio se 28. veljače 1852. u Badenu u Austriji, kao četvrto od četrnaestero djece. U djetinjstvu je pjevao u zboru, a školovanje je započeo 1858. u rodnome gradu. Kada mu je bilo petnaest godina, umro mu je otac. Brojna se obitelj našla u oskudici, pa je Anton rano upoznao nesigurnost koja će poslije obilježavati život radnika i naučnika kojima je posvetio svoje svećeništvo.
Pohađao je glazbenu školu u Heiligenkreuzu, a 1865. s tetom se preselio u Beč i nastavio gimnazijsko obrazovanje. Osjetivši poziv na svećeništvo, sa sedamnaest godina stupio je u novicijat pijarista. Posebno je štovao njihova utemeljitelja svetoga Josipa Kalasanzkoga. Novicijat je ipak napustio na savjet poglavara, u vrijeme kada se strahovalo da bi političke prilike mogle ugroziti redovničku ustanovu. Nije odustao od poziva, nego je odlučio postati dijecezanski svećenik Bečke nadbiskupije.
Teološki studij započeo je 1871. Dvije godine poslije imenu Anton dodao je ime Maria kao znak pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji. Tijekom studija teško je obolio od plućne infekcije. Smatralo se da mu je smrt blizu pa su mu savjetovali da izradi portret koji bi mogao poslužiti kao posmrtna uspomena. Oporavio se i nastavio pripravu. Kardinal Joseph Othmar Rauscher zaredio ga je 25. srpnja 1875. Njegovo je siromaštvo bilo takvo da je za prvu misu morao posuditi kalež i misno ruho.
Nakon ređenja služio je kao kapelan u Marcheggu. Godine 1879. postao je duhovni ravnatelj jedne bečke bolnice. Ondje je susretao bolesnike, radnike i obitelji izložene posljedicama siromaštva i nesigurna rada. U Beču, koji se brzo industrijalizirao, posebno ga je zaokupljao položaj mladih naučnika i radnika. Nije ih promatrao samo kao skupinu kojoj treba materijalna pomoć, nego kao ljude kojima su potrebni obrazovanje, siguran smještaj, duhovna skrb i poznavanje vlastitih prava.
Godine 1888. pokrenuo je časopis namijenjen obrtnicima i radnicima. Pisanu je riječ povezao s izravnim pastoralnim djelovanjem, nastojeći radnicima približiti socijalni nauk i pružiti im praktičnu potporu. Sljedeće je godine učinio presudan korak: 24. studenoga 1889. osnovao je Kongregaciju kršćanskih radnika svetoga Josipa Kalasanzkoga, poznatu kao Kalazancijska kongregacija.
Nova se zajednica nadahnjivala pijarističkim pravilom, uz prilagodbe vlastitomu poslanju. Njezini su članovi trebali poučavati socijalni nauk, osnivati strukovne škole te graditi domove za radnike i naučnike. Schwartz je tako trajnu redovničku ustanovu usmjerio prema ljudima čiji se život odvijao između radionice, tvorničke hale i skromna smještaja. Kongregacija je papinsko odobrenje dobila 1939. od pape Pija XII., deset godina nakon osnivačeve smrti.
Schwartz je umro u Beču 15. rujna 1929. Unatoč snažnoj kiši, na pogrebu su se okupile tisuće ljudi. Njihov dolazak svjedočio je o odjeku njegova rada među stanovnicima grada i zajednicama kojima je služio.
Postupak za njegovo proglašenje blaženim počeo je 1949. u Bečkoj nadbiskupiji, a prvi je informativni proces zaključen 1954. Njegovi su spisi 1965. ocijenjeni sukladnima vjeri. Formalnim uvođenjem kauze 13. travnja 1978. dobio je naslov sluge Božjega. Nakon potvrde postupaka i proučavanja dokumentacije papa Ivan Pavao II. priznao je 6. travnja 1995. njegove herojske kreposti te ga proglasio časnim.
Za beatifikaciju je proučeno ozdravljenje koje se dogodilo 1972. u Beču. Nakon liječničke i teološke procjene papa ga je odobrio. Anton Maria Schwartz proglašen je blaženim 21. lipnja 1998. Spomendan mu se slavi 15. rujna. Njegov život povezuje osobno iskustvo siromaštva s ustrajnim nastojanjem da Crkva bude prisutna među radnicima kroz obrazovanje, dom, zaštitu dostojanstva i duhovnu blizinu.
