Blaženi Anton Durković

Blaženi Anton Durković bio je biskup Iașija u Rumunjskoj i mučenik komunističkoga progona. Rođen je 17. svibnja 1888. u Bad Deutsch-Altenburgu u Donjoj Austriji. Njegov otac Franz Durković bio je Hrvat i radio je kao nadničar u kamenolomu, a majka Maria, rođena Mittermeier, bila je Austrijanka. Anton je bio mlađi od dvojice sinova.

Otac mu je umro 1893. od tuberkuloze. Majka je uzdržavala obitelj radeći kao pralja i krojačica. Godine 1895. s dvojicom sinova, Franzom i Antonom, preselila se u rumunjski grad Iași, gdje se zaposlila u gostionici svoje tetke. Anton je tako djetinjstvo započeo u Austriji, ali je odrastao i crkvenu službu ostvario u Rumunjskoj. Zbog očeva podrijetla povezan je i s hrvatskim vjerničkim nasljeđem, no bio je svećenik i biskup rumunjske Crkve.

Od rane je dobi pokazivao sklonost duhovnomu pozivu i bio uspješan učenik. Školovao se u Iașiju, Ploieștiju, Bukureštu i Rimu. Godine 1898. ušao je u sjemenište svetoga Josipa u Bukureštu. Od 1906. do 1911. studirao je na Papinskome sveučilištu Urbaniana u Rimu. Za svećenika je zaređen 24. rujna 1910. u Rimu, još tijekom studija.

Nakon povratka predavao je u bukureštanskome sjemeništu, a djelovao je i kao župnik u Tulcei u Dobrudži. Za Prvoga svjetskog rata rumunjske su ga vlasti uhitile jer je bio austrijski državljanin. Poslije rata nastavio je obrazovnu i svećeničku službu. Rektor sjemeništa u Bukureštu bio je od 1924. do 1948., gotovo četvrt stoljeća. U toj je ulozi sudjelovao u pripravi naraštaja budućih svećenika.

Biskupom Iașija postao je 30. listopada 1947. Njegova je biskupska služba započela u vrijeme kada je komunistička vlast u Rumunjskoj pojačavala pritisak na crkvene ustanove i službenike. Durković je uhićen 26. lipnja 1949. Time je nakon manje od dvije godine prekinuto njegovo javno biskupsko djelovanje.

Nakon uhićenja premještan je iz jednoga zatvora u drugi. Bio je mučen, zlostavljan i izgladnjivan, a tijekom zime ostavljan bez odjeće. U takvim je uvjetima njegovo zdravlje postupno uništeno. Većina dokumentacije o njegovu zatočenju poslije je uništena, zbog čega sve pojedinosti njegova stradanja nisu sačuvane.

Posljednje je razdoblje proveo u zatvoru u Sighetu Marmației, u rumunjskoj županiji Maramureș. Ondje je umro 10. prosinca 1951. od posljedica zatvorskoga zlostavljanja i lišavanja osnovnih životnih uvjeta. Pokopan je u neobilježenome grobu, što je bilo dio nastojanja da se izbriše trag o zatočenicima koji su umrli u zatvoru.

Crkva je njegovu smrt priznala kao mučeništvo. Papa Franjo proglasio ga je blaženim 17. svibnja 2014., na obljetnicu njegova rođenja. Spomendan mu je 10. prosinca, dan smrti. Štuje se i kao zaštitnik biskupije Iași, zajednice kojoj je služio kao biskup i u čijoj je povijesti njegovo stradanje ostavilo dubok trag.

Anton Durković u sebi povezuje nekoliko europskih sredina: rođen je u Austriji, bio je hrvatskoga i austrijskog podrijetla, odrastao je u Rumunjskoj, a za svećeništvo se obrazovao i bio zaređen u Rimu. Njegovo se životno djelo ipak najjasnije vezuje uz Rumunjsku, osobito uz sjemenište u Bukureštu i biskupiju Iași.

Njegov je put od siromašnoga doseljeničkog djetinjstva do biskupske službe obilježen učenjem, poučavanjem i odgojem svećeničkih kandidata. Završio je u zatvoru zato što je pripadao Crkvi koju je komunistička vlast progonila. Naslov blaženika čuva spomen na biskupa koji je podnio dugotrajno poniženje, glad i tjelesno propadanje, a nije se odrekao svoje službe i vjere.